Ciparske vode polako gube bitku s prekrasnom, ali invazivnom
proždrljivicom, poznatijom kao “lionfish”, morski paun ili
riba lav te je samo pitanje dana
kad će je kao neobičan ulov prijaviti i neki od hrvatskih ribara.
U Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu šale se kako
oni već imaju i internu kladionicu kad će stići prva dojava
o toj grabežljivici, piše Večernji list.
Zabrinjavajuća invazija
Ali situacija je zapravo vrlo ozbiljna. Ribe koje smo dosada
zadivljeno gledali u akvarijima, šarene, prugaste, točkaste,
zubate, kljunate, nekek i naoružane otrovnim
bodljama, sve su veća prijetnja morskom svijetu Jadrana
kakav poznajemo. Globalno zatopljnenje i klimatske promjene zbog
procesa tropikizacije privlače sve više toploljubnih vrsta
u Jadransko i Sredozemno more te posljednjih godina
bilježimo niz novih ribljih vrsta poput afričkog kostoroga,
vladike arbanaškog, prugastog kljunaša, lampuge, morskog vepra,
tupousne barakude, oštrozubog morskog guštera.... Ribari i
ronioci na njih u početku gledaju kao na trofeje za
slikanje.
No budući da je riječ o invazivnim vrstama, nerijetko i agresivnim predatorima, od kojih bi se mnogi prije ili poslije mogli udomaćiti kod nas, pitanje je što ćemo loviti, jesti i kako će izgledati hrvatsko podmorje, uzmemo li u obzir da nas “napadaju” i invazivne alge, puževi, školjkaši..., za 20 ili 30 godina.
"Lionfish donosi katastrofu"
Prof. dr. sc. Jakov Dulčić, voditelj
Laboratorija za ihtiologiju i priobalni ribolov splitskog
Instituta za oceanografiju i ribarstvo, kaže kako ribe lavovi ili
ribe pauni
(Pterois miles i Pterois volitans), koje pripadaju razredu
zrakoperki, još uvijek nisu potvrđene u Jadranskom moru pa još
nije ni službeno utvrđeno ni njihovo hrvatsko ime. Prirodno
područje rasprostranjenja P. miles je Indijski ocean, od Južne
Afrike do Crvenog mora i Perzijskog zaljeva, dok je P. volitans
prirodno rasprostranjena u zapadnom i središnjem Pacifiku do
zapadne Australije. No desetljeće nakon što su 1992. kao
akvarijske vrste namjerno ili nenamjerno unesene u vode Floride,
proširile su se duž cijele istočne obale SAD-a do Meksičkog
zaljeva i Karipskog mora te se biološka invazija tih dviju vrsta
u zapadni Atlantik smatra jednom od najbržih i ekonomski
najštetnijih invazija morskih riba ikada zabilježenih.
VEZANE VIJESTI
"Ribe lavovi (pauni) su općenito karnivori (mesojedi).
Narastu do 40 centimetara, a prehrana im uključuje razne vrste
riba i rakova. Vrlo su sličnih vanjskih obilježja te se
razlikuju samo u broju peraja. U zapadnom Atlantiku postali su
glavni grabežljivci riba koraljnih grebena, smanjujući gustoću
populacija više od 40 vrsta riba za
više od 65% u samo dvije godine – kaže prof. Dulčić, koji
smatra da je uspjeh njihove invazivnosti rezultat kombinacije
više čimbenika – ranog spolnog sazrijevanja,
visoke reprodukcijske sposobnosti, posjedovanja otrova za obranu
te nedostatak predatora", govori.
Opasna za ljude
Dodaje i da otrov tih riba uzrokuje oticanje, ekstremnu bol te paralizu ekstremiteta. Kod organizama slabijeg imuniteta može čak nastupiti i smrt.
Iako su te ribe spore i mirne, vrlo brzo se razmnožavaju i prilagođavaju novim staništima te postižu veliku brojnost, istiskujući autohtone vrste. Razmnožavaju se svaka četiri dana tijekom cijele godine i produciraju oko dva milijuna jajašaca godišnje koja plutaju morskim strujama i šire se na vrlo velike udaljenosti,što ih, kao i činjenica da vrlo brzo dosegnu zrelost, čini vrlo učinkovitima u koloniziranju novih grebena na račun domaćih vrsta. No, najveća su opasnost za prirodnu ravnotežu, odnosno ravnotežu hranidbenog lanca u morskom ekosustavu, jer su izraziti grabežljivci na manjim, ribolovnim vrstama riba te predstavljaju i socioekonomsku opasnost.
"Poremećaj u hranidbenom lancu očituje se i u tome što riba lav (paun) ima sve manje potencijalnih neprijatelja u Mediteranu, a to su prije svega morski psi, raže, kirnje te lampuge. Kako je sve manje pripadnika spomenutih vrsta, događa se da ne postoji u dovoljnoj mjeri prirodna regulacija brojnosti te novopridošle – nezavičajne vrste u Mediteranu", kaže prof. Dulčić.
U očekivanju “lionfisha”, kojega možda preduhitre i neke vrste kojima trenutačno ne posvećujemo veliku pažnju, u Jadranu su pak dosad potvrđene 34 nezavičajne, odnosno alohtone riblje vrste. Oko polovice ih je uočena samo jednom. No druga polovica se, čini se, već udomaćila i uspostavlja populacije u Jadranu, a među njima je jedna od najvećih prijetnja tamna mramornica, egzotična vrsta iz Indijskog oceana, koje se već nalaze juvenilni primjerci.
"Ona obitava na dnima prekrivenim vegetacijom. Može narasti do 30 centimetara, a u bodljama na leđnoj peraji ima otrov koji za čovjeka uzrokuje jaku bol. Prvi je put primijećena prije desetak godina kod Mljeta, a danas se s tom vrstom sve češće susreću ribari na južnom Jadranu, čak i u sjevernom", ističe Dulčić.
Osim što bode, tamna je mramornica velika opasnost po autohtone herbivorne vrste, kao što se u istočnom Sredozemlju događa već s autohtonom salpom. A nije se šaliti ni s egzotičnom srebrnoprugastom četverozupkom ili napuhačom (Lagocephalus sceleratus), koju zovu i fugu, riba balon, kuglakož... i meso joj je otrovno, a zabilježena je čak osam puta u srednjem i južnom Jadranu, sve do Tribunja kraj Šibenika.
"Oprez s tom vrstom! Iako je u Japanu serviraju kao deliciju pod imenom fugu, u zemljama EU zabranjena je konzumacija mesa te vrste kao i svih vrsta koje pripadaju porodici Tetraodontidae (četverozupke). Postoji, naime, velika opasnost da nepravilna priprema i konzumacija izazovu smrt jer u koži, mesu, spolnim žlijezdama kao i jetri tih riba postoji termostabilni otrov tetraodotoskin – kaže Dulčić. Skreće pažnju i na lesepsijskog migranta plavotočkastu trumpetaču (Fistularia commersonii), koja je vrlo brzo dobila i nadimak “lesepsijski sprinter” i spada u grupu 100 najinvazivnijih vrsta u europskim vodama" rekao je Dulčić za Večernji list.
