Podaci Eurostata pokazuju da su najniži troškovi rada po satu u Bugarskoj (4,9 eura), Rumunjskoj (6,3 eura), Litvi (8 eura), Latviji (8,1 eura), Mađarskoj (9,1 eura) i Poljskoj (9,4 eura), dok su najviši u Danskoj (42,5 eura), Belgiji (39,6 eura), Luksemburgu (37,6 eura), Švedskoj (36,6, eura) i Francuskoj (36 eura). U Hrvatska je trošak rada po satu prošle godine iznosio 10,6 eura, što je dva i pol puta ispod prosjeka EU, piše Glas Slavonije.
Najveći troškovi rada po satu u EU su u industriji (27,4 eura), a zatim u uslužnom sektoru (26,6 eura) dok su najniži u građevinarstvu (23,7 eura). U Hrvatskoj je, pak, najviši trošak rada po satu u uslužnom sektoru (11,4 eura) zatim u građevinarstvu (9,8 eura), a tek potom u industriji (9,7 eura).
U Eurostatu su utvrdili kako je udjel doprinosa u ukupnim troškovima rada po satu u EU iznosio prošle godine 24 posto, te 25,9 posto u eurozoni. Hrvatska je prošle godine bila među zemljama EU s najnižim udjelom troškova doprinosa u ukupnim troškovima rada po satu – taj je udio iznosio 15 posto, a niži su imali samo Malta (6,7 posto), Luksemburg (11,9), te Irska (13,7) i Danska (13,8). Najviši udio troškova doprinosa u ukupnim troškovima rada po satu lani je imala Francuska, čak 32,8 posto.
Predrag Bejaković, znanstveni savjetnik s Instituta za javne financije, kaže kako je trošak rada samo jedan pokazatelj te da je najbolje uspoređivati i koliko se uz taj trošak rada proizvede. Zato je, objašnjava, trošak rada u Njemačkoj veći nego kod nas, ali je ondje istodobno i produktivnost mnogo veća pa je u konačnici pojedinačna cijena nekog proizvoda zapravo manja.
"Mi za tih 10 eura proizvedemo relativno malo. Kod nas ima tvrtki koje su vjerojatno produktivne na razini europskog prosjeka, ali u cjelini kod nas imate mnogo tih 'mrtvih duša', da ne izgovorim tu kod nas popularnu riječ 'uhljeba'. Dakle, produktivnost je još važnija od od samih troškova rada. Naši sindikati s pravom kažu da su naše plaće niske, ali ne govore da je i naša produktivnost niska. Negdje su radnici mnogo bolje plaćeni nego kod nas, no zahtijevati na temelju toga da se u Hrvatskoj značajnije podignu plaće bez povećanja produktivnosti nerealno je. To je glavna poruka", kazao je Bejaković za Glas Slavonije.
Bejaković dodaje da su, kada se govori o realnom sektoru, plaće i drugi troškovi rada u najvećoj mjeri odraz produktivnosti.
"Ako je produktivnost jako visoka i plaće su više, što ovi podaci jasno pokazuju. Možemo se zapitati kako se to prelijeva na sektor usluga, jer postoje izvozni i neizvozni proizvodi i usluge. Tako, primjerice, automobil i košulju koje proizvedete možete izvesti, kruh ćete teško izvesti, a usluge još teže. I onda se ta razmjerno visoka cijena rada prelijeva i na sektor usluga, a da bi poslodavci u sektoru usluga mogli privući radnike, oni ih moraju i odgovarajuće platiti", ističe Bejaković za Glas Slavonije.
Iako je produktivnost u Poljskoj i Mađarskoj na razini one u Hrvatskoj, tamo su plaće niže nego kod nas, dok su slovenske plaće u razini s našima iako je produktivnost u Sloveniji znatno viša. "Pojedinačni trošak im je manji i mi smo slijedom toga, s našom produktivnošću i razmjerno višim plaćama, manje konkurentni", rekao je Bejaković.
