Ponijeli smo eure, srpske dinare i kune provjerili valutnu liberalnost Bihaća. Pekarnica, kladionica, kiosk, pošta - pitali smo na pet mjestakoje valute primaju i svugdje su rekli primamo sve.
Obavili smo mali šoping, kupili plišanca, iako su nam svi rekli da primaju sve, nisu htjeli o tome pred kamerama, jer to je protuzakonito. Jedini koji su malo otvorenije pričali o otvorenoj gradskoj politici prema novčanicama svih boja i oblika su Jasmin i Nedžad.
Jasmin je zaposlenik motela i kaže: "Euro, marka, franak, ma ide sve. Pa poslije to poslodavci riješe." Potvrđuje da poslodavci novce zamijene na kraju dana i da to nije problem. Voditelj restorana Nedžad također potvrđuje ovu priču: "Šilinge primamo, ma sve. To je bolje za sve, brže se vrti novac, mi tako živimo." Jasmin, pak, kaže da mu je najdraža valuta euro.
Službeno sve se transakcije trebaju obavljati isključivo službenom BiH valutom konvertibilnom markom. Ali nećemo se pridržavati zakona kao pijani plota - takav je nekakav otprilike i službeni gradski stav.
Savjetnik gradonačelnika Bihaća Edin Moranjkić kaže da je to praksa još od 90-ih. Potvrđuje da to nije u skladu sa zakonom, ali kao praksa da prolazi.
"Pa da. Nije, ali mi recimo i kune vratimo kad idemo na more ili
Zagreb", kaže nam.
Pa tako od cvjećarnice do fotokopirnice, od urara do postolara,
Bihać prima sve. Samo kartice ne. Ustvari, primaju se uredno i
kartice, samo se malo manje preferiraju jer "keš" je "keš", koje
god nacionalnosti bio.