Nakon što je američki državni tajnik Mike Pompeo prije nekoliko dana službeno posjedio Sloveniju, u okviru svoje europske ture koja još, osim Slovenije, obuhvaća i Poljsku, Češku i Austriju, nužno se nametnulo pitanje: je li to Trumpov državni tajnik „zaobišao“ Hrvatsku?
U Ljubljani je potpisan sporazum o "sigurnosti 5G mreže", a Pompeo je otvoreno govorio o potrebi povezivanja radi zajedničkog otpora "neslobodnom svijetu", prozvao je Kinu, ali i Rusiju. Eksplicite je govorio da SAD želi surađivati sa Slovenijom oko energetskih rješenja da bi se smanjio utjecaj Rusije.
O tom novom američkom nastojanju da iz Europe izgura kineski i ruske utjecaj, o poziciji Hrvatske u tim procesima, i kako se, zapravo, Plenkovićeva Vlada postavlja u igri velikih sila, razgovarali smo s dr. Kristijanom Kotarskim, stručnjakom za međunarodnu političku ekonomiju, docentom na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
Osvoji li Trump drugi mandat, Plenkovićeva će Vlada početi distanciranje od Amerike i zalaganje za jačanje autonomije EU, smatra Kotarski
NET.HR: Kako komentirate tu Pompeovu turneju i vrlo otvoreno zagovaranje - s liderima zemalja, članica EU - zajedničke borbe protiv utjecaja Kine i Rusije? Dokle seže taj američki utjecaj među zemljama članicama EU i koje su moguće posljedice?
KOTARSKI: Pompeova turneja treba konsolidirati određene diplomatske napore koje je SAD poduzeo u zadnjih godinu dana na planu suzbijanja utjecaja Huaweia u podizanju 5G mreže u novijim članicama EU. Dok je Slovenija prošli mjesec de facto isključila Huawei odabirom Ericssona kao partnera, Češka je još uvijek kolebljiva, unatoč sve izraženijem nepovjerenju prema Kini kao partneru. Poljska je pak prošle godine uhitila jednog zaposlenika Huaweia pod optužbom za špijunažu i zagovara zajednički stav NATO-a i EU-a spram Huaweia. U toj konstelaciji jedina novija članica EU koja nedvojbeno podržava Huawei jest Mađarska. SAD takvim nastojanjima naravno pokušava kupiti određeno vrijeme potrebno za lansiranje alternativnih rješenja u izgradnji 5G mreža i suzbijanje kineskog utjecaja.
Ericsson i Nokia već nude tvrdu infrastrukturu za 5G mreže, a tu se polako nazire i japanski Rakuten sa svojim zanimljivim softwareskim rješenjima za ubrzavanje rada postojeće infrastrukture. Huawei jest nominalno privatna kompanija, ali prema kineskom Nacionalno obavještajnom zakonu građani i kompanije moraju surađivati u radu kineskog obavještajnog aparata. Posljedice Pompeovog posjeta su da će novije članice EU koje su uvijek prijemčljivije za američki utjecaj i ovisnije o američkoj sigurnosnoj zaštiti još više staviti na led bilo kakvu ideju tješnjeg tehnološkog povezivanja s Kinom. Osim toga, Pompeo je također lobirao za nastavak diplomatskog pritiska na Rusiju s obzirom na projekt Sjeverni tok 2.
NET.HR: Može li se reći da je Pompeo u ovoj turneji zaobišao Hrvatsku? Kako vi to komentirate? Je li to znak da Hrvatska ima problem u komunikaciji sa SAD ili je zapravo dobro da se ne povezuje sa SAD kontra Kine i Rusije tako eksplicite kao, primjerice, slovenska vlast?
KOTARSKI: Što se tiče Hrvatske, T-HT je u lipnju odabrao Ericsson kao partnera za izgradnju 5G mreže. Dobro je da je Hrvatska odlučila napraviti korak u tom smjeru, imajući u vidu razmjere rizika uže suradnje s Huaweijem na tom planu, kao i plimu koja se polako diljem EU okreće kontra uže suradnje s Huaweijem. Hrvatska treba percipirati Kinu kao rivala, ali i kao partnera, te jasno odvojiti područja u kojima tješnja suradnja može biti od obostrane koristi (bilateralna trgovinska suradnja), od onih područja gdje je takva suradnja štetna iz perspektive nacionalne sigurnosti, ali i ukupnog diplomatskog pozicioniranja Hrvatske kao pouzdane članice NATO-a i EU-a, u okviru kojih vidi primarni okvir za jačanje sigurnosti i ekonomskog prosperiteta. Kina kao rival i partner je upravo pozicija koju je istaknula Europska komisija još prošle godine i čini se kako se polako stvara konsenzus oko tog pitanja u nizu nacionalnih prijestolnica članica EU, osim u Mađarskoj i Grčkoj.
Što se tiče zaobilaženja Hrvatske, nejasno je da li to iz razloga što je prije same organizacije posjeta Hrvatska bila u fazi pripreme za parlamentarne izbore i u postupku završetka predsjedanjem EU ili je to lagano ograđivanje Plenkovića od američke administracije. Na to ćemo dobiti jasniji odgovor ukoliko Donald Trump eventualno osvoji drugi predsjednički mandat.
Nakon odlaska Kolinde Grabar Kitarović, SAD više nije tako entuzijastičan oko Hrvatske, smatra Kotarski
NET.HR: No, Huawei je još jak u Hrvatskoj, a Hrvatska vlada i dalje naglašava dobru gospodarsku suradnju s Kinom (od gradnje Pelješkog mosta, do uvoza zaštitne opreme u slučaju koronakrize). Također, može se reći da je u Hrvatskoj u proteklom razdoblju ojačao i utjecaj Rusije - nakon plinarskog biznisa, rasta utjecaja ruskih banaka, tu je i činjenica da su ruski vlasnici sada dominantni u Fortenova grupi, ex Agrokoru. Kako vi komentirate pozicioniranje Plenkovićeve vlade prema "velikim silama"? Gdje je Hrvatska u odnosu na SAD, Kinu i Rusiju? Mogu li se tu očekivati i neke dramatične promjene u hrvatskom pozicioniranju?
KOTARSKI: Što se tiče ruskog utjecaja u Hrvatskoj on je definitivno vidljiv na ekonomskom planu u zadnjih nekoliko godina, a polako se je prelijevao i na politički plan u smislu da je Hrvatska do sada jedna od rijetkih članica EU, uz bok Austriji, Italiji, Grčkoj i Bugarskoj - članica koje su za određeno labavljenje sankcija spram Rusije, dok je većina ostalih članica inzistira na zadržavanju sankcija, sve dok Rusija ne promijeni određene elemente vanjske politike kao što je aneksija Krima. No, novi sastav Plenkovićeve vlade u kojemu nema nekih političkih snaga koje su dokazano bliske ruskom kapitalu, mogu sada stvar odvesti u drugom smjeru.
Što se tiče hrvatske pozicije spram SAD-a, sigurno da je ona manje entuzijastična nakon odlaska Kolinde Grabar Kitarović s Pantovčaka. Vidjet ćemo u kojem smjeru će otići američki predsjednički izbori. Ukoliko pobijedi Trump, očekujem lagano distanciranje Plenkovićeve vlade i veće zagovaranje koncepta strateške autonomije EU. Što se tiče Kine, nismo toliko investicijski i trgovinski vezani uz Kinu, pa Kina može puno manje utjecati na naše vanjsko-političko pozicioniranje putem instrumenata geoekonomske prisile (uskrata turista, otkazivanje investicija, bojkot trgovine, itd.) Dio smo inicijative Kina + 17, ali do sada nismo realizirali užu suradnju s Kinom putem nje, a i Kina u okviru dotične inicijative više obećava nego što stvarno isporučuje. Mislim da će se u tom pogledu Hrvatska pozicionirati onako kako i velika većina članica EU. Plenković sigurno u tom pogledu neće solirati.
