Na prvim crtama bojišnice u Ukrajini u prvim tjednima mogao se čuti ukrajinski i ruski jezik, pomiješan s regionalnim jezicima poput burjatskog i čečenskog. Danas, trupe s obje strane linije komuniciraju na španjolskom, nepalskom, hindskom, somalijskom, srpskom i korejskom jeziku.
Na nebu iznad bojišnice, američki sustav protuzračne obrane mogao bi presresti iransku bespilotnu letjelicu Šehid, dok na tlu topništvo njemačke proizvodnje fijuče pored sjevernokorejskih granata. Sve to pokazuje da ovaj sukob poprima sve veću međunarodnu dimenziju, a priču o ratu u Ukrajini kao regionalnom sukobu sve je teže prodati, piše Politico.
Rat koji je u veljači 2022. počeo kao najveći europski kopneni rat od Drugog svjetskog rata, sada se "natječe" za titulu najvećeg globalnog sukoba od Hladnog rata, s desecima zemalja koje su u njega izravno ili neizravno uključene.
Upravo bi taj aspekt mogao zapečatiti njegovu sudbinu jer, Ukrajina riskira izgubiti svog najvećeg podupiratelja, SAD, dolaskom Donalda Trumpa na mjesto američkog predsjednika, dok Rusija dobiva sve veću potporu neprijatelja Washingtona, ponajviše Sjeverne Koreje. "Posljednji put kad smo vidjeli ovako nešto vjerojatno je bila sovjetska invazija na Afganistan", kaže istaknuti povjesničar Hladnog rata, Sergej Radčenko. "Kad je postojala podrška mudžahedinima sa Zapada i također iz Pakistana, i svi su bili zadovoljni."
Proxy rat
Kada je Moskva pokrenula sveobuhvatni napad na Ukrajinu, Kremlj i njegovi propagandisti opravdali su to kao nužan i obrambeni potez protiv NATO-a. Mišljenja su različita o tome je li ruski predsjednik Vladimir Putin doista namjeravao krenuti u borbu s kolektivnim Zapadom, ali postoji široki konsenzus o tome kako je Putin očekivao da će rat biti gotov za nekoliko dana. "Bio bi to lokalni sukob da je brzo završio", rekao je Radčenko. "Ali nije."
Ukrajinci su žestoko uzvraćali, a Putinove trupe su se kolebale tek toliko da Zapad obrati pažnju. Europa je bila zabrinuta za vlastitu sigurnost, SAD je imao imidž podupiratelja demokracije i europske sigurnosti. U roku od nekoliko dana, pristigli su zapadno oružje i obavještajni podaci, pomažući Ukrajincima da suzbiju rusko napredovanje te internacionaliziraju sukob.
Rusija i Ukrajina danas se obje oslanjaju na vanjsku pomoć: Ukrajina da opstane, a Rusija, kako bi zadržala dominaciju i minimizirala učinak rata na vlastito stanovništvo. Obje strane u tim su nastojanjima iznosile velike, ideološke zahtjeve. Ukrajina kaže da se bori za demokraciju, Rusija kaže da se bori protiv onoga što naziva hegemonijom Zapada te propagira multipolarni svjetski poredak. Bilo je to dovoljno da uvjeri Iran da joj isporuči svoje bespilotne letjelice, a Sjevernu Koreju da isporuči balističke projektile, milijune granata, a od nedavno i tisuće vojnika.
Takozvani globalni jug također se priklonio Putinu pod kišobranom BRICS-a, kluba zemalja koje su, usprkos velikim razlikama, pronašle zajednički jezik u zamjeranju sustavu koji ih je držao po strani od ključnih institucija poput Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. Slamka spasa za Moskvu je i Kina, koja je odigrala ključnu ulogu u zaštiti ruskog gospodarstva od zapadnih sankcija, osiguravajući tržište za njezinu naftu i gnojiva, a istovremeno dajući joj pristup prijeko potrebnoj tehnologiji. "Indija i drugi mogu trgovati s Rusijom i to je značajno. Ali ništa nije ni blizu onoga što Kina nudi", kaže Alexander Gabuev, direktor Carnegie Russia Eurasia Centra.
Rusija je nastavila i svoju staru praksu hibridnog ratovanja u inozemstvu. To uključuje miješanje u izbore, sabotaže, pružanje potpore raznim protuzapadnim akterima i skupinama - od financiranja propalih oligarha s namjerom da izbaci iz kolosjeka proeuropski pravac Moldavije, do pružanja podataka jemenskim Hutistima kako bi im pomogla u napadima na zapadne brodove u Crvenom moru.
Miješanje bez prelaska 'crvenih linija'
Ne miruju ni ruski protivnici. Nastup ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u televizijskom prijenosu donio je Ukrajini više od 220 milijardi dolara pomoći iz Europe i SAD-a. Članice NATO-a krenule su isporučivati sve snažnije oružje: od topničkih granata na početku rata do F-16 lovaca i raketa dugog dometa ATACMS danas. Europska unija ohrabrila je Ukrajinu, Moldaviju i Gruziju da se približe Uniji, kao jasno geopolitičko upozorenje Moskvi. Bez pomoći Zapada, rat bi već u prvoj godini završio razornim porazom Ukrajine, kaže Gabuev.
Zapad se, ipak, držao određenih granica, izbjegavajući eskalaciju. Na veliku frustraciju Kijeva, isporuke oružja dolazile su u fazama, nerijetko uz upute na koji se način i do koje mjere to oružje može upotrebljavati. S druge strane, unatoč prijetnjama nuklearnim oružjem, Moskva nije pritisnula crveni gumb i, bez obzira na paniku istočnog krila Europe - o prijetnji ruske invazije - ruske trupe klone se NATO-va teritorija.
Kina je također poštovala neke od zapadnih crvenih linija, osiguravajući da ne krši izravno zapadne sankcije - iako to čini neizravno - i, za sada, ne opskrbljujući Rusiju nikavim smrtonosnim oružjem (iako je isporučila pojedinačne dijelove i sumnja se da isporučuje dronove).
S obje strane, činilo se da strane trupe na samom ukrajinskom tlu nemaju prolaz. Iako je francuski predsjednik Emmanuel Macron iznio mogućnost da zapadni vojnici kroče na teritorij Ukrajine, ideja nije otišla dalje od propalog prijedloga.
To ipak ne znači da prelazak crvenih crta nije testiran: Ukrajina je izvršila agresiju na rusku regiju Kursk i upotrijebila zapadno oružje za napad na ruske mete poput crnomorske flote. Sjevernokorejske trupe putovale su u Rusiju, a američki predsjednik u odlasku, Joe Biden, Ukrajini je dao zeleno svjetlo za korištenje oružja dugog dometa ATACMS za gađanje ciljeva u Rusiji.
Problem vanjskog uplitanja, kao što sama Ukrajina otkriva, leži u tome što vanjski podupiratelji mogu biti hiroviti, a njihova predanost duboka samo onoliko koliko je duboka sljedeća izborna kampanja. Pred kraj 2024. "apetiti" Washingtona i Bruxellesa - da se Ukrajina vrati na granice iz 1991. - polako su se smanjili. Čak i prije Trumpove pobjede, sve je "glasnija" postala ideja o sporazumu koji bi zamrznuo sukob i podrazumijevao ustupanje ukrajinskog teritorija. "Od početka je bilo jasno da će Amerika izaći iz igre, ako Ukrajina ne pobijedi dovoljno brzo", kaže Nina Hruščova, profesorica međunarodnih odnosa na New School u New Yorku i praunuka sovjetskog vođe Nikite Hruščova. "Na sve se ovo od samog početka gledalo kao na holivudsku seriju", dodaje. "Navijači" Ukrajine mislili su da će biti gotovo nakon "prve sezone". A onda je uslijedila druga. "A sada je tu i treća, pa je pažnja naravno izblijedjela. Ne želimo četvrtu epizodu, ali to će se dogoditi", kaže Hruščov.
Nazire li se kraj rata?
Kako se sukob približava početku svoje četvrte godine, niti jedna strana ne dobiva svu pomoć koju želi, a sukob više podsjeća na rat iscrpljivanja kao što je bio Prvi svjetski rat, nego što liči na visokotehnološki treći svjetski rat.
Ruski san o globalnoj solidarnosti zasada se nije ispunio. Procjenjuje se da zemlja gubi oko 30.000 vojnika mjesečno i regrutira samo toliko da ih zamijeni. Sjeverna Koreja zasada ne isporučuje dovoljno vojnika da bi napravila značajnu razliku. Kijev je u još većoj nevolji. Sumnje u težinu zapadne potpore rastu upravo u trenutku kada se Ukrajinci suočavaju s još jednom zimom, padom morala i deficitom u gotovo svemu. Pentagon je procijenio da Ukrajina ima dovoljno vojnika za izdržati rat još šest do dvanaest mjeseci, prije nego što upadne u ozbiljne probleme.
Budući da su se i Rusija i Ukrajina borile s mobilizacijom vlastitih ljudi, obje su bile prisiljene posegnuti za stranim borcima, uglavnom iz siromašnih zemalja. Uz trupe koje je osigurao Pjongjang, Moskva je regrutirala borce iz Kube, Indije, Nepala, Sirije, Srbije, Srednjoafričke Republike i Libije uz obećanja velikodušnih plaća i ruskog državljanstva. Ukrajina je, u međuvremenu, povrh financijskih poticaja strancima nudila priliku da budu na pravoj strani povijesti. "Zajedno smo pobijedili Hitlera, porazit ćemo i Putina", napisao je tadašnji ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba na platformi X 2022. godine.
To je dovelo do situacije u kojoj se, više od tri desetljeća nakon raspada Sovjetskog saveza, Kolumbijci bore s Kubancima tisućama kilometara daleko od kuće. "Mi se borimo za slobodu dok Latinoamerikanci s druge strane brane opresivni režim ugnjetavanja", rekao je Jhoe Manuel Almanza Chica, Kolumbijac uvršten u 241. brigadu ukrajinske vojske, dodajući da nema plemenitijeg razloga za umrijeti od slobode. "Ako ostanem živ, želim svojoj djeci moći reći da sam bio dio povijesti", rekao je.
Ishod rata, smatraju analitičari, vjerojatno će ovisiti o odlukama primarnih podupiratelja boraca: NATO-a i Kine. "Povučete li potporu NATO-a Ukrajini, neće biti Ukrajine", kaže Gabuev. "Ali, povučete li kinesku potporu ruskim ratnim naporima, to bi prisililo Moskvu da ograniči svoje apetite i priguši nade da je vrijeme na njezinoj strani", dodaje te napominje kako se čini da je Kina trenutno glavni dobročinitelj sukoba. Rat je odvratio pozornost Washingtona i pomogao Pekingu da učvrsti kontrolu nad Rusijom. To bi se, međutim, moglo promijeniti ako se zbog uplitanja Sjeverne Koreje u sukob on prelije u Indo-Pacifik, koji Peking vidi kao svoje dvorište, uvlačenjem Južne Koreje u sukob i možda NATO-a.
I drugi čimbenici mogli bi preokrenuti ravnotežu: u SAD-u, nepredvidivi Trump, na Bliskom istoku, sukob Irana s Izraelom. U Europi, porast popularnosti ekstremno desnih stranaka, od kojih su neke skeptične prema pomoći Ukrajini. U međuvremenu, uvijek postoji rizik od daljnje eskalacije, kaže Radčenko. "Sve dok rat traje, postoji opasnost da će se još netko pridružiti borbi", zaključuje.
POGLEDAJTE VIDEO: Kako je aktiviran eksploziv koji je ubio Putinovog čovjeka? 'Smaknuti generala usred Moskve je ozbiljan udarac'
