Kad je u pitanju prostitucija, Hrvatska ima moderni jugoslavenski zakon iz 1977. koji lijepo propisuje da će se ona koja pruža seksualne usluge kazniti s 50 do 200 njemačkih maraka, a klijent - ništa, jer što bi se klijente kažnjavalo.
To je u potpunoj suprotnosti s onime što radi cijeli svijet, i što preporučuju Ujedinjeni Narodi. O tome je nedavno pisao znanstveni časopis Politička misao pa sada o tome pišu svi portali, i čitatelje pitaju treba li najstariji zanat legalizirati ili je bolje da cure rade na cesti bez ikakve zaštite.
Prostitucija je u Hrvatskoj ilegalan, ali unosan posao.
„U danu nekad nemam nijednog klijenta, nekad imam dvojicu, nekad
četvoricu. Zaradim više od deset tisuća eura na mjesec“, kazala
nam je Catherine, eskort dama.
Catherine je Brazilka koja radi za sebe, često putuje i u svakoj
zemlji zna svoja prava. Nikad nije radila na ulici. Unajmi stan,
objavi oglas i posao je sam nađe. Mi smo je zatekli na odlasku iz
Hrvatske, došla je prije tri tjedna no sad je, kaže, vrijeme da
krene dalje.
„Radila sam u Brazilu, Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu,
Arapskim Emiratima... U svim tim zemljama, osim Emirata,
prostitucija nije kriminalizirana, možemo slobodno raditi, ali
nemamo nikakva prava, za razliku od, recimo, Nizozemske ili
Njemačke gdje je legalna. Razlika između tih zemalja i Hrvatske
je u tome što se u Hrvatskoj, baš kao i u Emiratima, ne osjećam
sigurno, jer znam da u svakom trenutku mogu biti uhićena,
zatvorena ili čak deportirana. Malo strah policije, nekoga tko bi
me mogao prijaviti...“, objasnila nam je Catherine.
Catherine je lakše raditi ondje gdje prostitucija nije
regulirana, jer bi se inače morala prijaviti, plaćati porez,
ispunjavati gomilu papirologije. Svjesna je da je u dobrom
položaju. Njezine kolegice i kolege koji žive u Hrvatskoj,
nerijetko ovise o svom makrou i situacija im je puno
drukčija.
„Najgora je stvar kada seksualna radnica mora otprilike u večeri
zaraditi 5000 kn, i kako večer ide, a spora je večer, loši su
vremenski uvjeti onda ona pred jutro, kad vidi da neće zaraditi 5
000 kn, a bit će fizički kažnjena od strane svog makroa doslovno
ide za 50 kn, u nezaštićeni spolni odnos, pušta klijentu da radi
od nje što inače ne bi dopustila i to je ta najgora izloženost i
najveća ranjivost“, izjavila je Iva Jovović,
izvršna direktorica udruge Let.
Catherine je izabrala ovaj posao, prostitucija joj je postala
dodatna zarada dok je u Brazilu studirala arhitekturu, dosad nije
imala nikakvih problema.
„Ali poznajem djevojke koje su imale problema, klijente koji su
bili nasilni, ali nisu se osjećale sigurno otići na policiju
podignuti tužbu, jer znaju da ako odu, problem će se okrenuti
protiv njih, one će biti krive“, dodala je Catherine.
U Hrvatskoj prostitucija spada u ometanje javnog reda i mira.
Kažnjavaju se samo osobe koje se odaju prostituciji, ne i
klijenti. Lani je uhićeno 10, ove godine 14 prostitutki. Zakon se
nije mijenjao od 1977., osim što je 2013. prihvaćeno da se
kažnjavaju i klijenti koji znaju da je riječ o trafikingu ili
radu pod prisilom.
Saborski zastupnik Stipo Mlinarić (DP) smatra da
prostituciju ne treba legalizirati jer to, kaže, ne bi donijelo
ništa dobro.
„Ako mene pitate dok nemam definiran stav, nisam za promjenu i zato sad kažem ne“, kazao je Arsen Bauk (SDP), saborski zastupnik.
„Ja bih rekla da mi kao država ovoga časa imamo i drugih problema i prioriteta, kojima se moramo baviti prije toga hoćemo li legalizirati prostituciju“, izjavila je Marijana Puljak (CENTAR), saborska zastupnica.
„To je nešto što degradira ženu. Žena nije samo tjelesni objekt, prema tome, kad bi to postala tema ja bi sigurno rekao ne i to glasno ne“, rekao je Stephen Nikola Bartulica (DP), saborski zastupnik.
„Moj je stav da ne bi trebalo nikoga sankcionirati, nego bi trebalo legalizirat. To vam je isto kao legalizacija marihuane, govorim u rekreativne svrhe, znači vi gurate nešto u zonu kriminala, a to zapravo ne bi trebalo biti u zoni kriminala“, objasnio je Franko Vidović, član Kluba zastupnika Socijaldemokratske partije Hrvatske.
„Kad ona bude nadzirana, kad ona bude kontrolirana, onda zapravo je to borba protiv takve jedne bespravne, bespoštedne, eksploatacije, bez obzira je li riječ o muškarcima ili o ženama. I to u tom kontekstu treba legalizirati“, poručila je Anka Mrak-Taritaš (GLAS), saborska zastupnica.
Catherine je za legalizaciju, iako njoj to ne mijenja bitno
prilike.
„Licemjerno je da se taj posao obavlja u ilegali. Postoji
oduvijek i čak kad je ilegalan, cure i dalje rade, a muškarci ih
i dalje traže. Kad je to regulirano, zatvara se taj lanac
ovisnosti o makroima i svodnicima. O djevojkama se brine država,
ne osoba“, kazala je Catherine.
Ivana Radačić, znanstvenica koja se već 10
godina bavi fenomenom prostitucije, kaže da bi je bilo još bolje
dekriminalizirati kao što je na Novom Zelandu.
„Oba su neki sustavi regulacije u kojima prostitucija nije
kažnjiva, niti jedna radnja, niti prodaja niti kupnja niti
organizacija. Jedino što u sustavima legalizacije prvenstveno je
cilj zaštiti nekakav javni interes, u ovom slučaju javno
zdravstvo, dok se kod dekriminalizacije išlo prvenstveno
zaštititi prava osoba koje se bave prostitucijom i nema toliko
regulacija, npr. četiri osobe koje rade skupa i nitko nema ulogu
šefice, šefa - mogu raditi bez registracije, a s druge strane
imaju određena prava, mogu recimo odbiti klijenta, klijenti
moraju imati zaštitu itd.“, objašnjava Ivana Radačić, znanstvena
savjetnica u Institutu Ivo Pilar.
I dok se zakoni u Hrvatskoj ne mijenjaju, nešto se u tom poslu
promijenilo globalno.
U Gajevoj već odavno nema prijateljica noći, i one su se kao i
svi drugi prebacile na moderniji način komunikacije.
Iako se za javno oglašavanje prostitucije može dobiti i do tri
godine zatvora, u raznim oglasnicima, trgovina cvijeta i
prostitucija je lako dostupna.
Bez posla su zbog COVIDA ostale na tisuće eskort dama diljem
svijeta, zbog čega u zemljama gdje je prostitucija legalizirana
prosvjeduju. Catherine sama pazi na svoju sigurnost, a ima i
izlaznu strategiju.
„Imam svoju diplomu arhitekture i računam da ću uskoro početi
raditi oba posla istodobno, sve dok ne budem spremna prestati s
prostitucijom i nastaviti samo s arhitekturom“, kazala je
Catherine.
Da je prostitucija svagdje regulirana zakonom, Catherine bi dosad
već imala 5 godina radnog staža, a mogla bi i kod liječnika
besplatno. Državi bi platila porez i imala bi zaštitu policije.
Ovako, kaže, profitira od situacije u kojoj države zatvaraju oči
pred problemima. Osobito u ovo adventsko vrijeme.
