"Trebaju nam mladi i sposobni ljudi u politici." Ova ispraznica ponavlja se kod svakih naših izbora pa ćemo je sad pred lokalne izbore opet slušati od raznih analitičara i stručnjaka. Da, u pravu su - trebaju nam mladi i sposobni ljudi u politici a posebice na lokalnoj razini jer će, s obzirom na skori ulazak u EU, biti poželjno da znaju osmišljavati i sastavljati razne infrastrukturne i ine projekte a kako bi izvlačili lovu iz europskih fondova.
Era Reagana i Thacher
Da li će nam se "mladi i sposobni u politici" dogoditi na lokalnoj razini? Neće. Neće čak ni na razini viši. Stvar je jako jednostavna, a da bismo je pojasnili, moramo nakratko s lokalne skoknuti na globalnu razinu i vratiti se na kraj osamdesetih kada je, zahvaljujući Ronaldu Reaganu i Margaret Thacher, planet uveden u eru slobodnog tržišta. Prije ere Margaret Thacher, u Engleskoj su direktori zarađivali do deset puta više od radnika, 2007. zarađivali su do sto puta više. U Americi su prije Reagana zarađivali do četrdeset i tri puta više, a 2005. do četiristo puta više. S obzirom da plaće političara prate plaće radnika, a ne direktora u privatnim firmama, danas imamo situaciju u kojoj su te plaće političara, iako se nad njima populistički zgražamo, ustavari crkavica u odnosu na plaće menadžera po korporacijama i vlasnika privatnih biznisa. To s jedne strane stvara idealne predispozicije za korupciju (jer imaju veću moć, a manju lovu od "privatnika"), a s druge odbija svakog "mladog i sposobnog" da se bavi politikom jer će tako "mlad i sposoban" unutar nekakve korporacije ili pokretanjem privatnog biznisa relativno brzo doći do ministarske plaće. "Mlad i sposoban" će u politici eventualno završiti ako je zaista nepopravljiv idealist, a i onda će mu se zgaditi nakon par godina. Takvih znam desetak. Tko nam onda ostaje? Ostaju nam drugoligaši bez ideje skloni korupciji, pogotovo na lokalnoj razini. Ovo je priča o jednom od njih.
Drugoligaši
U srednjoj je bio solidna trojka. Nit mirišljav nit smrdljiv, sa svima a ni s kim. Niti jedan od lumena kojima su proricali spektakularne kraijere, niti jedan od "problema" kojima su proricali propast ali im ipak priznavali šarm. Već si tu vidio da je naš junak lignjoliki birokrat u nastajanju. Lumeni su uskoro napustili Dalmaciju, dio je po zagrebačkim korporacijama ili u vlastitim firmama, dio je izvan zemlje, a ima i nešto potencijalnih znanstvenika. "Problemi" su i dalje šarmantni, uglavnom u statusu klasičnih posloprimaca koji se boje za radna mjesta, a naš junak je gradski vijećnik u gradiću pored Splita u kojem HDZ nikad nije izgubio izbore. Diplomirala se nekako ekonomija, upisalo se u HDZ, onda je malo pomogao striko i eto ti političke karijere.
Nakon 20 godina HDZ-a
Da bismo mogli nastaviti sa životnim putem našeg junaka, moramo se malo pozabaviti tim općinama u kojima HDZ nikad nije izgubio izbore. Po Dalmaciji, Slavoniji i Lici ima ih gomila, ali su tako male medijski nezanimljive pa korupcija u njima prolazi nezapaženo. Nakon dvadeset godina HDZ-ove vladavine, takve općine podsjećaju malo na Atlantic City iz serije Boardwalk Empire kojim vlada Nucky Thomspon kao gradski blagajnik i njegovih desetak prijatelja od kojih su neki poslovnjaci, a neki kriminalci dok mu je brat šef policije. Ovakvim mjestima u pravilu vlada nekoliko što rodbinski što kumski povezanih obitelji, a vlast im omogućava mentalni sklop koji "nikad neće glasat za komuniste", dok će se pobuna svesti na rečenicu starca upućenu HDZ-ovom gradonačelniku, vlastitim ušima sam je čuo: "Dobro, bože moj, znamo svi da će se glasat za vas, ali jebemu mater, šta radite?!"
Naš junak je u takvoj općini postao, dakle, gradski vijećnik i kao takav sudjeluje u odlučivanju o infrastrukturnim i inim projektima. Poslovi na njima se, nekim čudom, uvijek dodjele istoj građevisnkoj firmi u vlasništvu gradonačelnikova šurjaka pa je tako bilo i s vrtićem.
'Nikad neće glasati za komuniste'
U njega je, pak, nakon izgradnje, jako brzo zaposlena supruga našeg junaka, a taman nekako paralelno s gradnjom vrtića, počela se graditi i kuća našeg mladog bračnog para. Izvođač radova, gle opet čuda, ista firma koja gradi vrtić.
"Mladi i sposobni" koji bi tu nešto mijenjali uglavnom su otišli ili odlaze iz ovakvih mjesta pa se biračko tijelo našeg junaka uglavnom svodi na sredovječnu ekipu i starce koji "nikad neće glasati za komuniste". Ako netko i bude postavljao suvišna pitanja, u kampanji će ruke dati pop kojem se nedavno uredio okoliš župne kuće. Izvođača radova već znate.
Novi kat na kući gradskog vijećnika
Kad znaš sve ovo, onda ti je pitanje da li će i sljedeća izborna kampanja za lokalne izbore biti obilježena ideologijom, ustašama i partizanima, više nego smiješno. O čemu će u ovakvoj sredini pričati ovaj naš junak? O EU-fondovima i infrastrukturnim projektima? Moš mislit. Udarat će po komunistima, crvenima, Srbima, a glas za njega bit će glas za Hrvatsku u kojoj se zna tko je domaćin a tko gost. Onaj starac će mu opet dati glas jar on "glasa za Hrvatsku i Hrvate" čak i kad zna da ustvari glasa za nove poslove gradonačelnikovog šurjaka, a tako i novi kat na kući našeg gradskog vijećnika.
