Zdravko Mamić najosebujniji je lik hrvatskog nogometa svijeta. Neki ga vole, a neke ujedinjuje mržnja prema njegovom liku i djelu. Ni jednoj drugoj osobi u Hrvatskoj nije posvećeno toliko grafita. Izrazi netrpeljivosti prema Mamiću na zidovima su gotovo svih gradova u Hrvatskoj, a preko tisuću ih ima upravo u Zagrebu.
Fenomen ide toliko daleko da je zaintrigirao i turiste, pa nam je tako jedan od njih rekao kako se za Mamića raspitao, ali da nije uspio shvatiti tko je on. Ova stalna pojava na zagrebačkim fasadama inspirirala je fotografa Jovicu Drobnjaka koji u izložbi Boje i lakovi u galeriji Greta prikazao preko 300 fotografija grafita kojima je tema Zdravko Mamić.
"Čudan grafit na koji sam naišao: Mamić kopa nos. I to mi nije bilo jasno što je pisac s time htio reć i onda mi je pala na pamet ideja da ja počnem fotkat malo te grafite i da vidimo kud će sve to otići", objašnjava Drobnjak.
Drobnjak je pet godina dokumentirao zapise sa zagrebačkih ulica i shvatio je kako je u pitanju trend koji razotkriva tamnu stranu društva. "Tu ima i šovinizma, i fašizma, i homofobije, poziva na linč. Dakle, jedna totalna atmosfera netolerancije i čovjek se zapita gdje mi to živimo", smatra Drobnjak.
Antimamićevski grafiti pronalaze se na zidovima, kontejnerima za smeće, na trafikama, zabravo na bilo kakvoj plohi pogodnoj za pisanje. Autorima mržnja često ide puno bolje od pravopisa.
"Treba sigurno upozoriti na uvredljive, mrziteljske, ružne poruke koje su ovaj grad, pa i neke druge gradove zaprljale, ali s druge strane trebamo se svi zapitati zbog čega je taj fenomen tako prisutan i u tako dugom razdoblju", tvrdi sociolog Dražen Lalić.
Izložba za koju i sam autor kaže kako nije lijepa, ostavlja
snažnu poruku onima koji su je pogledali. Među Drobnjakovim
fotografijama pronašli smo i grafit iz našeg kadra. Iako je
poruka Mamiću i danas vidljiva, bar je kukasti križ uz nju
prebojan - ne zahvaljujući gradskim službama.
