Hrvatski građani koji rade u inozemstvu posljednjih su dana na velikim mukama. Naime, od prosinca 2021. godine, Porezna uprava šalje obavijesti onima koji su ostvarili dohodak u inozemstvu da isti prijave. U suprotnom, neke od njih mogli bi snaći veliki problemi u obliku novčanih potraživanja, koja bi mogla biti velika. Mnogi građani koji rade u inozemstvu zbog toga su zbunjeni, a među radnicima je zavladala opća panika. Tko i zašto će možda morati platiti pozamašne cifre? Kako se utvrđuje porezna rezidentnost? I što se, u konačnici, uopće treba platiti? Zbog niza pitanja na koja nedostaju odgovorili javili smo se Poreznoj upravi, iz koje su nam pojasnili sve o ovoj gorućoj temi koja se već danima provlači po javnom prostoru.
Obveza prijave inozemnog dohotka za naše rezidente postoji oduvijek - odnosno, otkad je Republike Hrvatske. Inozemni dohodak mora se prijaviti Poreznoj upravi sukladno Zakonu o poreznom dohotku. Načelo svjetskog dohotka, prema kojem domaći rezidenti moraju prijavljivati dohodak ostvaren i u Republici Hrvatskoj i bilo gdje u svijetu, nije ništa novo, niti su na to utjecali međunarodni ugovori koji su se u međuvremenu sklapali, niti je obaveza nastala u poreznoj reformi, niti u bilo kojim izmjenama bilo domaćeg bilo međunarodnih pravnih pravila, pojašnjavaju nam iz Porezne uprave.
Razlike između Austrije i Njemačke
Priča se aktualizirala jer je Porezna uprava počela dobivati puno podataka kroz međunarodnu razmjenu podataka pa su u fokus došli određeni dohodci koji prije nisu prijavljivani.
"Ona je standard ne samo kod nas, nego i u svijetu. Svaka država načelno primjenjuje tu obvezu prijave svjetskog dohotka i onda otklanja dvostruko oporezivanje jednom od metoda - uračunavanjem ili izuzimanjem", kažu nam iz Porezne. Koja će se metoda primjenjivati, ovisi o sporazumu koji je Republika Hrvatska potpisala s pojedinim zemljama, pa se zbog toga ne primjenjuju ista pravila za radnike u Švicarskoj, Njemačkoj, Irskoj ili pak Austriji.
Koristi li se metoda uračunavanja, postoji mogućnost da postoji još jedan dio poreza koji se mora dodatno doplatiti kada se uzme u obzir porez plaćen u inozemstvu. To ne znači da se radi o dvostrukom oporezivanju, pojašnjavaju nam nadalje, jer je ono već uklonjeno, a porez koji je plaćan vani već je uračunat i umanjena je porezna obveza na to. Dakle, porez se ne plaća dva puta, naglašavaju nam iz Porezne. Do razlike može doći jer postoji, primjerice, razlika u stopama ili pak razlika u osobnim odbitcima između Hrvatske i drugih država.
Sa Saveznom Republikom Njemačkom primjerice (a odakle napominju iz Porezne uprave dolazi dosta poziva zabrinutih radnika), Hrvatska je potpisala sporazum na temelju kojeg se primjenjuje metoda izuzimanja. To znači da Republika Hrvatska uopće neće oporezivati te dohotke koje naš rezident ostvaruje od nesamostalnog rada ili nesamostalne djelatnosti u SR Njemačkoj. Potpisivanjem tog sporazuma, Njemačka je dobila pravo oporezivanja, pa ako hrvatski državljanin radi za njemačkog poslodavca, a i dalje je naš rezident, u Hrvatskoj se dohodci tog radnika neće oporezivati.
No, radnik te dohotke mora prijaviti kako bi Porezna uprava podatke imala u sustavu zbog potreba drugih državnih tijela koja primjenjuju neke imovinske cenzuse. Dakle, ako su građani Republike Hrvatske koji rade u SR Njemačkoj hrvatski porezni rezidenti, oni dohotke moraju prijaviti, no isti neće biti oporezivi. Isto se odnosi i na Njemačke mirovine; one neće biti oporezive, no ljudi je moraju prijaviti kako bi Porezna te podatke imala evidentirane u sustavu.
Što se tiče Austrije, tamo je priča malo drugačija zbog drugačijeg sporazuma koji su Hrvatska i Austrija potpisale. Prema sporazumu, primjenjuje se postupak takozvanog uračunavanja. U praksi to znači da Porezna uprava RH oporezuje razliku osobnog odbitka, koji je u Austriji puno veći nego u Hrvatskoj. U Austriji je osobni odbitak na razini godine 11.000 eura, dok u Hrvatskoj osobni odbitak iznosi 48 tisuća kuna, pa Porezna uprava tu razliku od nekih 85 tisuća kuna oporezuje postupkom uračunavanja.
Hrvatski porezni rezidenti, koji rade u Austriji, plaćaju porez na dohodak na razliku poreza koji su gore platili. Njihov dohodak bi Porezna podvela kao da su ga zaradili u Hrvatskoj i obračunala im porez, ali bi umanjila poreznu obvezu za onaj dio poreza koji su gore platili. "Oni to dokazuju potvrdom iz austrijske porezne uprave", kažu nam iz Porezne uprave, dodajući da će u tim slučajevima evidentno nastati razlika.
Porezna rezidentnost je ključna
Porezna rezidentnost, koja je ključna u ovoj priči, određuje se odredbama članka 4 hrvatskog modela ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja te odredbama Općeg poreznog zakona i Pravilnika o provedbi Općeg poreznog zakona. To znači da su prebivalište i uobičajeno boravište prema poreznim zakonima različiti od prebivališta i boravišta prema MUP-u i prema Zakonu o prebivalištu.
Građani koji nisu sigurni čiji su rezidenti, mogu to saznati u nadležnim poreznim ispostavama.
"Ako je građanin bio hrvatski porezni rezident - tu je živio, odrastao, i onda je otišao van i preselio se, i smatra da je sada postao rezident druge države, onda će on zatražiti u nadležnoj ispostavi da mu se utvrdi rezidentnost. Oni će provjeriti je li mu centar životnih interesa u toj drugoj državi i onda će mu se izdati obavijest da je njegova rezidentnost promijenjena", kažu nam iz Porezne, dodajući da radnici čija je porezna rezidentnost promijenjena, moraju dostaviti iz druge države potvrdu da ga ta zemlja smatra svojim poreznim rezidentom. Kada zaprime taj podatak, Porezna uprava RH u bazama podataka može promijeniti poreznu rezidentnost osobe.
Dodaju i ako je netko otišao iz Hrvatske raditi u inozemstvo, ta je osoba i na poreznoj upravi trebala to isto regulirati. Regulirati se treba na dva mjesta (policija i Porezna), upravo zbog toga što propisi o prebivalištu Porezne i MUP-a nisu istovjetni, a ne jer "Porezna želi duplicirati poslove."
"Ako je netko odjavio prebivalište iz Hrvatske, velika je vjerojatnost da onda neće biti niti porezni rezident. No mi ne možemo na osnovu samo te činjenice reći da netko nije hrvatski rezident. Na kraju krajeva, možemo ići na štetu poreznom obvezniku koji se smatra hrvatskim poreznim rezidentom i koji želi imati poreznu rezidentnost. To je statusno pravo koje hrvatski porezni rezident i porezni obveznik mora zatražiti da ga se ispiše iz hrvatske porezne rezidentnosti, da bi proveli postupak", kažu iz Porezne.
Što se tiče onih koji su otišli prije više od 20 godina u inozemstvo, iz Porezne tvrde da za takve osobe nema nikakvog straha, već je samo potrebno da kada stignu u Hrvatsku, reguliraju tu poreznu rezidentnost, jer se ona može mijenjati i unatrag. "Ako je osoba otišla 2000. godine u inozemstvo i imamo dokaz od druge države da ga od 2000. godine smatra svojim rezidentom, mi ćemo sada 2022. promijeniti njegovu rezidentnost unazad", pojasnili su nam.
Postavlja se pitanje i onih koji imaju nekretnine u Hrvatskoj, no sama imovina i nekretnine, kažu nam nadalje, nisu toliko važne ako ga druga država smatra svojim rezidentom. "Nekretnine su važne jedino ako ga niti jedna druga država ne bi smatrala svojim rezidentom, onda mu je ta nekretnina najjača veza s nekom državom. Čim ga Njemačka, Austrija, Italija smatraju svojim rezidentom, ta nekretnina ne znači puno", pojašnjavaju. Ali, zato puno više znači uža obitelj, a to su supružnik, maloljetnik, odnosno uzdržavana djeca koja su ostala u Republici Hrvatskoj. I to je jedna od ključnih stavki prema kojima se određuje porezna rezidentnost.
"Jedino u tim situacijama ćemo i dalje smatrati da je osoba ostala hrvatski porezni rezident, zato što smatramo da mu je centar životnih interesa i dalje u Hrvatskoj, jer mu tu i dalje živi uža obitelj. I dalje mu tu živi žena, ona koristi hrvatske resurse, djeca idu u naše vrtiće i škole te ćemo i dalje smatrati da je ta osoba hrvatski rezident", pojašnjavaju nam.
Načelo pravednosti
Iz Porezne dodaju da se taj dohodak oporezuje na jednak način, pod istim uvjetima, kao što se oporezuje bilo koja druga plaća našim ljudima koji rade u Hrvatskoj, a koji primjerice isto nekada putuju na rad iz Splita u Zagreb. "Načelo pravednosti je da ih se oporezuje da ne budu izuzeti u odnosu na ljude koji rade u Republici Hrvatskoj, ako postoji ta veza s Republikom Hrvatskom", kažu nam.
Što se tiče onih koji iz Hrvatske rade za strane tvrtke, na njih se to ne odnosi jer tu plaćaju porez.
Rok za prijavu inozemnih dohodaka definiran je zakonom i on je do kraja siječnja tekuće godine za prethodnu godinu. Ako netko ne ispuni tu obavezu, radnici bi se mogli suočiti s eventualno nekakvim sankcijama u vidu prekršaja. Iako je rok prošao, Slaviša Penava iz Porezne uprave kazao nam je da se inozemni prihodi mogu prijaviti do trenutka dok ne zaprime poziv od Porezne uprave. Onog trenutka kada prime poziv, građani gube prava na mogućnost oprosta prekršajne kazne, odnosno gubi se pravo na mogućnost otpisa kamata.
53 tisuća OIB-ova je suspektno
U razmjeni podataka Porezna uprava ima 184 tisuće OIB-ova. Poreznoj upravi podatke je u 2021. godini za 2020. godinu dostavila 131 tisuća poreznih obveznika hrvatskih rezidenata. Prema tome, ustanovljeno je 53 tisuće OIB-ova, odnosno poreznih rezidenata, koji svoje podatke nisu dostavili.
Od navedenih 53 tisuća OIB-ova koji su "suspektni", pojavljuju se ti OIB-ovi, odnosno po njima se u inozemstvu ostvaruju primitci po svakakvim osnovama - od nesamostalnog rada, mirovina, kamata na štednju, dividenda, itd. No, iz Porezne nam pojašnjavaju da to ne znači da će svi biti obvezni platiti porez. "Mnogi od njih su iz Njemačke pa su na listi jer postoje obvezne prijave, jer postoje njemačke mirovine i njemački dohodci. Oni imaju obavezu prijave, no njih nećemo oporezivati", pojasnili su nam.
Dok neki porezni rezidenti nisu znali da je poreznoj potrebno prijaviti dohotke, mnogi su znali, no mislili su da se neke stvari nikada neće saznati. "Netko možda ima nekakav stan u Beču koji iznajmljuje pa misle Porezna uprava to ne vidi, a Porezna uprava je od Austrijanaca dobila podatke da on ostvaruje neki dohodak. Možda ima gore neke dionice, pa misle da se to ne vidi, a Porezna je dobila podatak da je na temelju dividende ostvario prihod", kaže nam Penava.
'Obitelj u Austriji, a majka u Hrvatskoj koristi mjeru roditelj-odgojitelj'
"Naišli smo na jednu situaciju gdje je obitelj bila u Austriji, imaju troje djece, a u Hrvatskoj je majka koristila mjeru roditelj-odgojitelj. Ostvarivala je tu primitke od Grada Zagreba, a s druge strane je radila u Austriji", skreće nam Penava pozornost na jedan slučaj koji su imali.
"Nemojte misliti da druge zemlje članice to ne rade. U nekom trenutku nas je slovenska porezna uprava zatražila podatke o vlasnicima nekretnina državljana Republike Slovenije na teritoriju Republike Hrvatske. Zašto su to tražili? Jer su shvatili da oni te nekretnine iznajmljuju, a gore ne prijavljuju dohotke. Mi smo im dali popis nekretnina", kaže, dodajući da je slovenska porezna od svojih državljana tada tražila da prijave sve dohotke koji su ostvarili temeljem dohotka od iznajmljivanja imovine. Ovo sada što mi radimo nije ništa što drugi ne rade", zaključuje Slaviša Penava u razgovoru za Net.hr.