Božo Petrov najavio je otvaranje svih arhiva i slobodno pregledavanje građe nastale do prosinca 1990., a da osoba pritom ne mora navoditi razlog. Tvrdi da Most želi promijeniti zakon kako bi prestalo "manipuliranje činjenicama u političke svrhe" te kako bi "povjesničari i drugi stručnjaci" mogli nesmetano istraživati povijest. Iznimku bi činila samo arhivska građa koja sadržava osjetljive osobne podatke poput podataka o rasnom ili etničkom podrijetlu, zdravlju, spolnome životu pojedinca te kaznenim djelima i prekršajima.
SDP je na svom Twitteru prozvao Most da se više brine o prošlosti nego budućnosti, ali istaknuo kako nemaju ništa protiv - nakon što se smjeni ministra znanosti optuženog za prepisivanje.
''Pozivam Most da zajednički raspravimo o smjeni ministra Barišića, jer je to u interesu naše zajedničke budućnosti. A nakon toga da zajednički, potpuno transparentno i otvoreno raspravimo oko naše zajedničke prošlosti. Obično kad se nema planova za budućnost onda se ljudi vole baviti prošlosti, loviti vještice i komuniste, a poznato je da ih najviše ima u HDZ-u'', rekao je šef oporbe Davor Bernardić.
'Samo tako, Božo udri po HDZ-u'
Zastupnici Arsen Bauk i Gordan Maras bili su još jasniji i otvoreno bocnuli vladajuću stranku. "Mostovoj inicijativi za otvaranje arhiva zasigurno se najviše raduje 80.000 HDZ-ovaca koji će konačno moći dokazati da su socijalizam rušili iznutra", sarkastičan je bio Bauk na Facebooku. Maras je dodao "Bravo Božo, ožeži po HDZ-u" a podsjetio je i na izbjegavanje služenja vojnog roka premijera Plenkovića.
Od vladajućih je prijedlog zakona komentirao Gordan Jandroković
''Ne znam bih li to baš izravno povezivao s lustracijom, ali jedan proces koji je povezan s raščišćavanjem povijesnih činjenica je nužan za Republiku Hrvatsku. Mogu izići neugodnosti za ljude iz svih stranaka ako su nešto u prošlosti radili što nije bilo ne samo u sladu sa zakonom nego što je imalo i totalitarnu pozadinu, zločinačku pozadinu'', rekao je potpredsjednik Sabora.
I ministri ostali zbunjeni
No ako se izuzme promjena zakona uoči lokalnih izbora, pitanje je koliko se zapravo mijenja.
"Mislim da se i ne radi o nekom sudbonosnom zahvatu, s obzirom na to da po zakonu sve što je starije od 30 godina mora postati dostupno javnosti. Ako gledamo tako, ovog trenutka sve starije od 1987. je dostupno javnosti pa onda i hrvatskim povjesničarima. Ovom velikom pompoznom najavom ustvari bi se samo otišlo tri godine unaprijed" ističe Hrvoje Klasić za Index.
Mostovim prijedlogom iznenađena je i ministrica kulture Nina Obuljen, piše Dnevnik.hr. ''Nije mi jasno, s obzirom na to da smo mi smo već započeli raditi na zakonu o arhivima i ne postoji zakon o državnom arhivu nego zakon o arhivima'', kaže Obuljen.
Za N1, prijedlog zakona komentirao je bivši nadležni ministar Zlatko Hasanbegović koji očekivano podupire skidanje oznake tajnosti, a na pitanje "postoji li u HDZ-u strah kojeg spominju iz SDP-a, o 80 tisuća komunista u HDZ-u" komentira da ne vidi nikakvu bojazan
"Ja ne vidim strah. Nitko ne može biti izuzet od istine. Taj zakon prije nismo mogli donijeti jer je vlada trajala kratko. Ne znam potankosti o ovome, ja sam govorio da treba potupno novi zakon koji treba riješiti više od same arhive, ali snažno podupirem ovu inicijativu."
'Ovo je kastracija tih dokumenata'
No već na Mostovoj objavi brojni su isticali kako je za budućnost Hrvatske mnogo važnije ono što se događalo poslije 1990.
"Gospodine Petrov, narod Hrvatske svoju prošlost dobro poznaje. Nama su nejasne godine od 1990. do 2017. Mi mali i neznatni ljudi , koji jedva preživljavamo, teškim radom 26 godina vama političarima i 'uspješnim' poduzetnicima koji su tu svoju poslovnu sposobnost otkrili dok je 'mali' čovjek čista srca branio svoju Hrvatsku. " piše jedan korisnik.
Naravno ima i onih koji tvrde kako će ovo "pomoći očistiti komunističke zločine" ali i onih koji ističu kako će ključne stvari tek sada biti nedostupne. 'G. Petrov ovo što su Vam pripremili kao Zakon o otvaranju arhiva, je u biti zatvaranje arhivske građe. Npr. osobni podatci o kaznenim djelima koja su bila javna, u ime naroda, sada če biti zatvoreni...Bilo kada spreman sam, da u prisustvu osoba koji su vam pripremali zakon objasniti, da na ovaj način prekriveno zatvarate arhivsku građu. Eto znači da ne provodiš lustraciju već kastraciju tih dokumenata!"
Otkrila sam kako me mama otkucavala
U Njemačkoj, otvaranje arhiva Stasija, zloglasne tajne službe bivšeg DDR-a, nije bila previše zanimljiva građanima, iako je ta tajna služba imala daleko veći nadzor nad građanima. Još od sloma komunizma arhivi obrađuju dokumente koje su uspjeli spasiti i već količina tih dokumenata svjedoči da se doista špijunirao i prisluškivao gotovo svaki građanin: tu ima oko 111 kilometara polica sa spisima.
"I sam Stasi je stvarao mit o svojoj moći i strahu koji izaziva. Jer taj strah u vašoj glavi je gotovo podjednako snažan kao da stvarno imate agenta Stasija za petama", objašnjava glasnogovornica njemačkog Nacionalnog ureda za spise Stasija Dagmar Hoverstädt za Deutsche Welle.
No začuđujuće maleni broj građana bivše socijalističke države doista zatražio uvid u spis koji je Stasi vodio o njima. Socijalistička Njemačka je brojala oko 17 milijuna stanovnika, a bilo je tek oko tri milijuna zahtjeva za spisima o oko dva milijuna građana.
"Neki ljudi ne žele znati, tko ih je izdao. Ali onda ima i onih koji su iz svojih spisa saznali da su ih ljudi, za koje su mislili da su sve javljali tajnoj policiji, zapravo željeli zaštiti. Tako možete popuniti neke praznine u svom životu", kaže nam glasnogovornica Ureda.
Ingrid je školska učiteljica koja je odrasla u Istočnoj Njemačkoj i priznaje nam da joj je trebalo mnogo, mnogo godina da konačno smogne hrabrosti zatražiti spis o sebi. "Prvih dvadeset godina uopće nisam ništa željela vidjeti. Ne želite znati da je neki vaš prijatelj ili vaša vlastita majka nešto rekla protiv vas. Čula sam od drugih koji su tako otkrili da ih je njihov muž ili žena denuncirala policiji." Ingrid kaže da je problem bio djelomice i u golemoj količini dokumenata. "To je upravo golemo! Fotokopije pisama, bilješke lokalne policije, uprave mog studentskog doma, mojih profesora i da; od članova moje obitelji."
Više komunista u HDZ-u nego SDP-u
No iako su tajne službe u bivšoj Jugoslaviji imale manji utjecaj, a sigurno i manju mrežu doušnika. objava arhiva mogla bi mnogo toga otkriti.
Primjerice, Josip Manolić, bivši visokopozicionirani pripadnik UDBE, jedan od osnivača HDZ-a, bliski Tuđmanov suradnik (i prvi susjed), šef tajnih službi i hrvatski premijer, u više navrata je istaknuo kako je Tomislav Karamarko bio UDBA-in doušnik, te kako su to znali i Franjo Tuđman i Stjepan Mesić, obojica bivši članovi Saveza komunista Jugoslavije.
Prvi hrvatski ministar unutarnjih poslova, bliski Tuđmanov suradnik i jedan od osnivača HDZ-a, Josip Boljkovac bio je član OZNA-e, a objava arhiva mogla bi otkriti koliko je vrh HDZ-a bio povezan s ostalim obavještajcima. Josip Perković, koji je osuđen za sudjelovanje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983., sam tvrdi da je pomagao organizaciju prvog sabora HDZ-a, kako je pisao Tuđmanu u vrijeme dok je bio na čelu SIS-a i pomoćnik ministra obrane Gojka Šuška. No daleko da su oni bili jedini "partijski kadar" u HDZ-u.
Znanstveni magazin Communist and Post-Communist Studies objavio je nedavno istraživanje o masovnim kadrovskim seobama u Hrvatskoj. Potkraj ‘80-ih godina prošlog stoljeća Hrvatska je imala 4,784.265 stanovnika od toga je njih 6,2 posto (298.113) bilo u partiji. Za samo godinu dana Partiju je napustilo 270 tisuća članova.
Potkraj 1990. godine, u članstvu HDZ-a bilo je 97 tisuća osoba koje su prije godinu dana bile u u partiji. U Savezu komunista, koji se transformirao u Savez komunista - Stranku demokratskih promjena (SKHSDP) ostalo je 40 tisuća dotadašnjih članova., prenosi Express koji i nabraja još neke od velikih Hrvata partijskih korijena: Davor Domazet Lošo, Ivan Aralica, Luka Bebić, Miomir Žužul, Milan Bandić, Antun Vrdoljak, Ivan Šuker. Zvonimir Šeparović...
