Ako smo išta mogli naučiti u proteklih četvrt stoljeća višestranačke demokracije na ovom prostoru, a naročito unatrag dvadesetak godina otkako masovno uživamo blagodati interneta i digitalnih tehnologija, onda smo naučili da nema tog kompromitirajućeg dokumenta - pisanog ili snimljenog - koji kad-tad neće dospjeti u javnost.
Još je surovija spoznaja da u sferama politike, ekonomije, a i šire nema gotovo ikoga tko bi bio izuzet od takve kompromitacije. Jednostavnije rečeno, svatko ima neki svoj fajl koji stoji u nečijem folderu i čeka trenutak da bude poslan u javnost. Uostalom, takve stvari ne trebaju čuditi u vrijeme kada s pametnim mobitelom u ruci svaka budala može biti špijun i dok se pomoću sofististiciranih alata i svedostupnih aplikacija lakše no ikad mogu plasirati i istine i laži - u paketu, odvojeno ili udrobljeno.
Tko je poslavši mailove 'odsendao' Martinu Dalić?
Afera Hotmail od koje, evo, već desetak dana podrhtava Hrvatska, počela je, kao i mnoge ranije, upravo po toj špranci. Portalu Index.hr netko je isporučio hrpu elektronske pošte sada već bivše potpredsjednice Vlade Martine Dalić, a otamo se proširila po cijelom medijskom prostoru. Njihov sadržaj - o kojemu ovdje nema potrebe širiti priču jer je već općepoznat - koliko god se isprva pokušavao umanjiti i banalizirati ipak je rezultirao ostavkom potpredsjednice Dalić, a vjerojatno će biti nastavljen nizom sličnih potresa.
Ti se mailovi, naravno, nisu sami forvardirali. Neka tajanstvena, božja ili borgovska ruka, morala je svojim kažiprstom kliknuti 'send' i odrediti, za početak, sudbinu druge najmoćnije osobe u Vladi Republike Hrvatske. No, čija je to ruka? Tko je - zamislimo filmski prizor - lice u sjeni, sablasno obasjano tek svjetlošću ekrana, koje je 'odsendalo' Dalićevu?
Ruski hakeri!?
To je prvo što je, nudeći bombastični odgovor na intrigantno pitanje, objavio tjednik Globus na naslovnici novog broja. Naravno, stavivši na kraju samoobrambeni upitnik koji ionako služi samo za odvjetnike eventualno prozvanih.
Hibridni rat i ruski hakeri postali su politički džokeri
Iz tipkovnice Jurice Körblera, Globus piše "o enigmi svih enigmi" odnosno o tome "kako su mailovi došli do Indexa" te tko je "mogao samo tako 'skinuti' mailove potpredsjednice Vlade, i to ne samo njezine privatne, na Hotmailu, nego i službene, Vladine". Pa onda se - u takvom tekstu u kojemu od vode valja napraviti vino - dodaje malo argumentacije: "Treba podsjetiti da su ne tako davno ruski hakeri napali hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova. (...) Bio je to grub i opasan napad, a javnost nikada nije dokraja saznala koje su sve bile posljedice i koji su povjerljivi podaci došli u ruke ruskih hakera".
U prilog teoriji o 'ruskim hakerima' ide, dakako, i činjenica da je ruska strana, preko dviju svojih banaka (Sberbank i VTB) izravno uključena u slučaj Agrokor i postizanje nagodbe u njemu. No, više od toga ova teorija (kojom vjerojatno žongliraju i drugi, no Globus se prvi isprsio) naprosto ne nudi.
Ruski haker postao je mitološko biće, digitalno "čudovište iz Loch Nessa" o kojemu svi pričaju, a nitko ga ne vidi. Dok svjetske vlade spavaju, taj se kremaljski avatar, virtualna inačica Ethana Hunta, ubacuje u sustave njihovih ministarstava švrljajući po njima, kradući im fajlove i podvaljujući podatke te čineći razne druge rusvaje koji su u opisu posla nekog konkretnog - štajaznam - jedva punoljetnog hakera iz Mahačkale ili Smolenska koji od kuće radi za neku službeno nepostojeću paradržavnu agenciju.
Kad su stvari nejasne, a argumentacije klimave, hibridni rat i ruski hakeri postaju omiljeni politički džokeri.
Je li važnije tko raspačava mailove ili što u njima piše?
"Ruski haker" je globalno, a evo bogme i lokalno, postao sinonim dežurnog krivca. Još malo - vidjet ćete - pa će i načelnici naših malih općina, nakon što do javnosti dopru dokumenti o tome kako su opelješili proračun ili pak fotografije na kojima su obezgaćeni u društvu tuđih supruga, okrivljavati ruske hakere.
U "aferi Hotmail" trenutno je drugorazredno pitanje tko je proslijedio mailove Martine Dalić. Mnogo je važnije ono što piše u njima, odnosno zašto je potpredsjednica Vlade uopće okupila taj konspirativni zdrug savjetnika i odvjetnika, samozvanih "borgova". Nije li kudikamo veća enigma njihova krajnja namjera: je li cilj doista bio plemenit, da se spašavanjem posrnulog Agrokora djeluje za opće dobro i spriječi ekonomski kolaps države ili je u toj konspirativnoj operaciji iščitanoj iz objelodanjene e-prepiske, bilo i nečasnih radnji i privatnih interesa?
To što će, kako piše Globus, Rusi "igrati veliku ulogu u sudbini Agrokora" tek je dobra podloga teoriji o "ruskim hakerima". No, bit će prije da su u pitanju neki domaći "fakeri".
