Danas je određen jednomjesečni istražni zatvor Davidu Komšiću, zbog ubojstva 19-godišnje Kristine Krpljan. Iz policije su potvrdili da je mjera zabrane prilaska i komunikacije, koja je bila na snazi od svibnja do srpnja 2015. godine, kršena četiri puta. Policija je o tome svaki put izvijestila DORH koje očito na to nije reagiralo.
U studiju nam je gošća bila Lana Peto Kujundžić, predsjednica kaznenog suda za mlade.
Jedna djevojka, mlada, od tada 17 godina - povlači prijavu - je li ju sudac trebao ignorirati. Je li DORH trebao inzistirati i zaštititi Kristinu?
Kada privatna osoba odlučuje o svom prijedlogu - a ona tada nije bila maloljetna nego je imala navršenih 18 godina - tada ona može raspolagati time želi ili ne optožbu, tada na sudu praktički nema tužitelja, dakle onoga tko bi gonio onu drugu osobu. Dakle, naš zakonodavac poznaje određena postupovna pravila i njih se treba pridržavati.
Nema iznimaka, iako postoji sumnja?
Samo kad bi se radilo o djetetu, osobi do 18 godina.
Čine li se propusti i tko je najviše aljkav - DORH, policija?
Mislim da smo aljkavi mi odrasle osobe, i da u Hrvatskoj vlada jedna loša klima da toleriramo nasilje, nasilje među mladima, nasilje u emotivnim vezama, nasilje na ulicama, u kafićima, da nam je normalno da naša mladež ima oružje sa sobom, da je uobičajeno da sa sobom nose noževe, što se svakako ne bi trebalo tolerirati. Nismo čak ni uveli onaj osnovni dio, da učimo djecu u osnovnoj školi o nenasilnom ponašanju, pa do onoga da stasamo s 19 godina u nasilnu osobu...
Za ovaj konkretni predmet, ako me pitate o njemu, preteško je odgovoriti jer nitko nema detaljne i potpune informacije. Vjerujem da će upravo moj odjel i moji suci dobiti ovaj kazneni predmet i o njemu vam ne mogu govoriti.
Po vašem iskustvu, kako policija vrši očevid, kako priprema slučaj?
Ne izgleda suđenje kao što izgleda na televiziji, niti očevid ne izgleda kao CSI...Puno toga ovisi, imamo li materijale, imamo li reagense, da li ćemo skupiti sve...Stvari su puno drugačije, puno nam edukacije fali, puno vanjskih stvari koje možemo uvesti, koje nisu topla voda, možemo naučiti...
Kako se onda jedan građanin može osjećati sigurno u takvom sustavu kojemu bi trebao vjerovati?
Građanin ne smije posustati u ovom dijelu jer s Direktivom o žrtvama, dobili smo da svaka žrtva ima pravo, od policije, Državnog odvjetništva i suda tražiti u kojoj se fazi postupka nalazi njegov predmet. Ne odustati i misliti da smo nemoćni prema institucijama.
Možemo dobiti i besplatnu pomoć koji možemo ostvariti u RH...sve stvari možemo napraviti ako želimo živjeti život bez nasilja. Mi kao žrtva moramo također biti dovoljno sigurni da to želimo.
