Ante Ćorušić, ravnatelj KBC-a Zagreb poginuo je pri padu u bolnici.
Čorušić je po struci bio ginekolog i jedan od najmoćnijih ljudi hrvatskog zdravstva. Uz njega su se vezale brojene afere, a u javnost je tijekom godina izašlo mnogo njegovog prljavog rublja.
Ženi izvadio krivi jajnik, javno otkrio njezin identitet i povijest bolesti
Ćorušić je sam sebe uvalio probleme kada je tijekom gostovanja u jednoj emisiji otkrio cijelu povijest bolesti i prezime pacijentice kojoj je 2014. greškom izvadio pogrešni jajnik.
Prije toga je 2009. godine pijan izazivao incidente. Incidenti su se dogodili u zagrebačkim Šestinama u kojima je živio. U prvom je incidentu pred članovima obitelji izvadio pištolj i prijetio da će se ozlijediti. Policija ga je privela te je završio u Vrapču. Drugi incident se dogodio dvije- tri godine kasnije kada je pucao iz pištolja. Opet je priveden i odvezen u Vrapče. Za navedene događaje Čorušić nikad nije snosio sankcije, a sve ih je i demantirao.
Smatrao se jednim od glavnih ljudi preko kojih Katolička crkva utječe na zdravstvo. To se odnosilo na borbu protiv pobačaja i medicinski potpomognute oplodnje.
Bio HDZ-ov kandidat za ministra
Nekoliko puta bio je i kandidat za ministra zdravstva, ali se to ipak nije nikad ostvarilo. Najveće šanse imao je tijekom koalicije HDZ-a i Mosta kada je bio osobni odabir tadašnjeg šefa HDZ-a Karamarka. Most se ipak pobunio zbog toga što je u javnost izašao s podatcima o pacijentici, ali i liječničkoj pogrešci za koju je bio odgovoran. On je svojevremeno tvrdio da nije Most taj koji je bio protiv već da su ga sabotirala Hrvatska liječnička komora i Hrvatski liječnički zbor. On svoju pogrešku nikad nije priznao iako je bolnica ženi platila odštetu. Nakon što nije postao ministar podnio je ostavku na mjestu HDZ-ova Odbora za zdravstvo, ali njegov utjecaj je ostao. Neki su ga nazivali ministrom iz sjene. Ubrzo nakon toga imenovan je šefom KBC-a Zagreb, najveće hrvatske bolnice.
Žestoki protivnik pobačaja iako ga je i sam izvodio
Ćorušić je bio gorljivi protivnik pobačaja i jedan od brojnih hrvatskih ginekologa koji su uložili priziv savjesti, ali su u karijeri radili pobačaje. Opravdavao se time da je to radio jer je to tada bila 'radna obaveza'. Ipak nikad nije bio za apsolutnu zabranu. Bio je i član povjerenstva za izradu novog zakona o pobačaju koje je sastavio bivši ministar zdravstva Milan Kujundžić.
"Pravo žene na pobačaj u Hrvatskoj trebalo bi ograničiti, a za trudnice koje žele abortus uvesti obvezu savjetovanja sa stručnjacima, psihologom, moguće i svećenikom", govorio je svojevremeno.
Pobačaj je smatrao najgadljivijim postupkom u medicini i nije ga smatrao liječenjem.
"To nije liječenje, to je medicinska usluga na zahtjev. Dakle, kad gledamo u tom kontekstu, ta pacijentica, ta gospođa, nije pacijent, nego je klijent, korisnik usluge", rekao je svojevremeno.
Bio protiv pobačaja Mirele Čavajde
U fokus javnosti dospio je i uz slučaj Čavajda. Mirela Čavajda je bila žena koja je svoju intimu morala podijeliti s cijelom Hrvatskom kako bi joj dozvolili pobaciti jer joj je beba imala golem tumor zbog kojeg bi ili umrla ili živjela kao biljka.
Nakon što su pobačaj dopustili slovenski liječnici, Ćorušić se zapitao "zar u Sloveniji eutanaziraju" te tako u određenom smislu stigmatizirao odluku Čavajde. Ćorušić je i član povjerenstva koje je odlučivalo o Mireli Čavajdi.
Između ostalog protivio se i uvođenju spolnog odgoja u škole, a brojni su mu zamjerali što nije dozvolio da svjetski poznati neurokirurg Josip Paladino nastavi raditi na Rebru nakon što je imao uvjete za mirovinu te ga je otjerao, a ovaj je nastavio raditi u Mostaru.
Gorljivi katolički fanatik
Čorušić je rođen 15. svibnja 1958. godine u Splitu gdje se školovao. Tvrdio je da nije katolički fanatik, kako su ga neki etiketirali.
"Vjernik sam kao i većina ljudi, ali nisam previše praktični vjernik, jer na misu idem onda kad za to osjetim potrebu. Vjerujem u Boga i u karizmu svete Crkve katoličke", objasnio je jednom prilikom.
Član HDZ-a postao je 1989., a u stranku se učlanio u Zaprešiću, u kojem je tada živio. U svibnju 1991. privremeno prekida specijalizaciju da bi se kao liječnik dragovoljac pridružio Glavnom stožeru saniteta, a potom u postrojbe hrvatske policije i tadašnjeg Zbora narodne garde. Na ratištu je proveo 19 mjeseci i 13 dana.
Ratni put vodio ga je od Vukovara preko Vinkovaca i Osijeka do Pakraca, Lipika i Garešnice. Nakon što je Hrvatska priznata, u rujnu 1992. je demobiliziran, a potom je položio specijalistički ispit iz ginekologije i opstetricije. Potom je tijekom 1994. kao dragovoljac otišao u Bosnu i Hercegovinu.
POGLEDAJTE VIDEO: KBC Rebro odrađuje transplantacije: 'Uspješni smo i u donorskom programu'