"Party All the Time" glasi naziv jedne od pjesama s albuma Black Eyed Peasa koji je sve samo ne to.
Na svom najkomercijalnijem izdanju dosad do kraja su ubili hiphopere u sebi i okrenuli se grozomornom dance-popu kakvog se ne bi posramili ni vlasnici klubova u najzabačenijim mjestima jadranske obale. Toliko glazbenog trasha okupljenog na jednom mjestu nismo imali prilike čuti još od vremena vladavine Dr. Albana i debilana tipa "It's My Life" pa smo se već oko polovice "The Enda" iskreno zapitali što se događa s Will.i.amom.
To do kraja nije razjašnjeno, no genijalni producent poput njega ipak ne može skroz zakazati. Tako su u osamdesete uronjena poskočica "I Gotta Feeling" i čvrst beat u "Electric City" donekle popravili čitavu priču.
Svejedno, možda bi za Black Eyed Peas naziv albuma bio i najbolji scenarij. Svako novo izdanje u njihovom slučaju znači tek novu rasprodaju ugleda i glazbenu ostavštinu Atban Klanna (fantastičnog hip-hop sastava kojeg su Will i apl.de.ap predvodili u prvoj polovici devedesetih) čini dalekom i jedva vidljivom uspomenom.
