College-rock i emo-pop najveća su zla koja su nam podarili američki rokeri, a na njihovom razmeđu nalazi se i ono što sviraju All-American Rejects.
Unatoč tome, bendu iz Ohija ne može se osporiti osjećaj za melodiju, iskazan u "Mona Lisa", baladi koja kao da je pobjegla iz odjevne špice neke tinejdžerske komedije, te živahnijim "I Wanna" i "Gives You Hell", pjesama vrlo bliskim power-pop genijalcima poput The Cars ili the Rubinoos. Energije im također ne manjka, a pokupili su je iz udžbenika sweet metalaca i stadinskih rokera kao što su Bon Jovi ili Def Leppard.
Jasno, ima tu nedostataka koliko hoćeš - formula se istroši negdje oko polovice, a tekstualno djeluju kao da pokušavaju u jednu pjesmu ugurati što više stereotipa i šablona. Povremeno ih je spasila i sigurna produkcija Erica Valentinea koji zna popuniti instrumentalne praznine gudačkim dionicama i sličnim trikovima.
Da rezimiramo: album je slušljiv i donekle zabavan, što je za tako grozomoran glazbeni žanr priličan uspjeh.
