"Malo radi, malo ne radi", govori mi u ZET-ovoj dvanaestici gospođa Mirjana prtljajući po mobitelu. Naime, ona je bila samo jedna od mnogih u zagrebačkom tramavaju koji su koristili ZET-ov novitet.
Prošloga tjedna 60 niskopodnih tramvaja i 58 autobusa ZET-a dobilo je besplatni bežični internet, a u sljedeća od tri do četiri mjeseca besplatno surfanje trebalo bi biti moguće i u ostalim niskopodnim tramvajima te u 213 autobusa.
Najava da ZET u svoja vozila uvodi WiFi obradovala je Zagrepčane, no i tada su mnogi izražavali skepsu tvrdeći da će internet u vozilima raditi klasično ZET-ovski, odnosno da više neće funkcionirati nego što hoće.
Ponukalo me to da se provozam u nekoliko niskopodnih tramvaja i testiram ZET-ov WiFi. Inače, pilot-projekt uvođenja WiFi interneta u tramvaje i autobuse počeo je početkom prošle godine, kada je omogućen besplatni pristup internetu u tri tramvaja i tri autobusa. Projekt se pokazao uspješnim pa je za uvođenje bežičnog interneta u ostale autobuse i tramvaje izdvojeno 19,8 milijuna kuna.
Što nam donosi WiFi težak 19,8 milijuna kuna?
Ako ste ikada u gradu našli u situaciji da hvatate gradski WiFi, onda će vam pristupanje ZET-ovom biti poznato. Prijavit ćete se na WiFi nakon čega ćete automatski biti presumjereni na server ZET-a. Klikom na opciju "Login" pristup internetu će vam biti omogućen, no njega ćete moći koristiti pola sata, nakon čega ćete se ponovno morati prijaviti.
(FOTO: RTL)
WiFi je isprva funkcionirao sasvim solidno prvih dvadesetak minuta. Portali su se otvarali, YouTube video se vrtio normalno, a aplikacije za komuniciranje (WhatsApp, Messenger, Viber) također su radile. No, u jednom trenutku internet je počeo "štekati". Stranice su se iznimno sporo otvarale, a videi su bufferali toliko dugo da su podsjetili na eru dial-up interneta.
Treba li nas ovakav razvoj situacije pretjerano čuditi? Zapravo i ne. Što je više uređaja spojeno na mrežu razumno je da će doći do "štekanja" interneta. Provođenje speed testa nametnulo se samo po sebi kao opcija.
Je li brzina dostatna korisnicima?
Prosječna brzina koju ćete ostvariti prijavom na neki gradski WiFi u Zagrebu iznosi između 1,5 i 2,3 Mbps, dok je brzina interneta u ZET-ovim vozilima ipak nešto veća.
"Download: 3,94 Mbps; Upload: 3,57 Mbps", pokazivao je prvotno Speedtest, nakon čega je brzina downloada i uploada pala na 2,18 Mbps. No, pet minuta kasnije, brzina je ponovno bila iznad 3 Mbps. Plastično rečeno - s tom brzinom epizodu serije tešku 750 megabajta skidat ćete barem pola sata, ako ne i više.
S obzirom da živimo u eri brzog interneta, teško je reći da je brzina od 4 Mbps dostatna korisnicima, pogotovo mladim ljudima kojima su YouTube ili Instagrama vjerojatno najvažnije platforme i za čije je normalno funkcioniranje bez da vam zaštekaju jedno deset puta potrebna veća brzina.
Isti scenarij u sedamnaestici
Nakon speedtesta skinuo sam se sa ZET-ovog WiFi-a i odlučio mu dati još jednu šansu. Spajanje ovoga puta nije bilo toliko bezbolno. Do interneta sam došao tek nakon trećeg pokušaja spajanja, a stranice su se otvarale sporije nego prvi put.
Nakon 10 minuta internet se normalizirao te je sve opet radilo uredno. Isti scenarij zatekao me je i u sedamnaestici, samo je ovoga puta inicijalno spajanje uspjelo tek iz drugog pokušaja.
ZET-ov novitet možda trenutno ne funkcionira najbajnije, što je nekako i očekivano, no nadamo se da će se raditi na unaprjeđenju ove usluge koja, da se referiramo na gospođu Mirjanu s početka priče, "malo radi, malo ne radi".
