Bila je još davna 1992. godina kada je Pavlina, u jeku ratnih zbivanja u Hrvatskoj, s MORH-om sklapao unosne poslove. Hrvatska je bila pod embargom i teško je nabavljala oružje, no Pavlina je ipak uspio dogovoriti nabavku vojne opreme preko svog Omikroncommercea.
Milijunski iznosi
Povezao se s Ivanom Novakom, sada već pokojnim pomoćnikom zapovjednika za logistiku Zapovjedništva Operativne zone Zagreb, Ivanom Huđekom, načelnikom Odjeljenja za planiranje i materijalno financijsko poslovanje u Zapovjedništvu III. Operativne zone Zagreb, te Željkom Marekovićem, pomoćnikom zapovjednika za logistiku I. brigade ZNG-a. S njima je dogovorio avansno plaćanje računa za isporuku vojne opreme MORH-u. Svi ti računi uredno su mu ovjereni, a cifra na njima iznosila je tadašnjih 366.598.460 kuna.
Isplatu je, prema optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, odobrio Branko Barišić, tadašnji zamjenik načelnika Uprave za financije MORH-a, koji je također u međuvremenu preminuo, ne dočekavši rasplet ovog slučaja.
Sporni računi
Nakon što je on odobrio plaćanje, Huđek je transferirao novac Pavlini, iako je to bilo suprotno tada vrijedećoj Uredbi za izradu mjesečnog plana potreba i izvršavanje nabavki i usluga Zapovjedništva Operativne zone Zagreb. Uredba je na snazi bila od 14. studenoga 1991. godine, a Pavlina je sporne račune MORH-u ispostavljao od rujna do studenoga 1992.
Da MORH nije imao nikakvu obvezu platiti Pavlini tu vojnu opremu proizlazi iz činjenice da se dijelom radilo o doniranoj opremi, a dio opreme vrijedan 114,7 milijuna kuna Omikroncommerce nikada nije isporučio. Tužiteljstvo je izračunalo da je Pavlinina tvrtka na ovaj način iz MORH-a izvukla nešto više od 7,5 milijuna kuna. Za taj je iznos oštećen MORH, odnosno državni proračun Republike Hrvatske.
Iako bi ova zloporaba bila već odavno u zastari, tužiteljstvo je primijenilo Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva, te nastavilo proces protiv Huđeka, Marekovića i Pavline.
Ključni svjedoci
Da se doista radilo o donaciji na početku suđenja potvrdio je Tomislav Štajduhar, koji je u ono vrijeme radio u skladištu u Ilici.
'Tih dana dolazila je razna oprema, ali uz nju nije bilo popratne dokumentacije, što je meni bilo bitno za evidenciju. No, Vinko Brozičević, koji je bio voditelj Odjela za opskrbu pri zapovjedništvu zbornog područja u Zagrebu, rekao mi je da je to donacija. U pitanju su bile čizme i vojni pojasevi, te razna druga oprema koja je bila vrlo tražena. Sve sam to pregledao i evidentirao u skladištu', svjedočio je Štajduhar koji je o opremi obavijestio Brozičevića. Od njega je doznao da se dokumentacija o ovoj opremi nalazi kod pukovnika Novaka.
Transfer sredstava
Sandra Cvitanović, koja je u veljači 1992. godine bila mobilizirana i radila je u računovodstvenom centru Operativne zone Zagreb, na sudu se prisjetila da je bilo avansnih plaćanja za Omikorncommerce, no što je točno plaćano više ne pamti. Ipak, kada su joj pokazani predračuni po kojima je isplaćen novac tvrtki Žarka Pavline, potvrdila je da se na njima nalaze njezin pečat i paraf. Time je, pojašnjava, potvrdila da su predračuni uredno sastavljeni. Tek naknadno obavljane su detaljnije kontrole.
Pavlina je nedavno prozivan zbog izdašnih poticaja što ih je dobio od države za poljoprivrednu proizvodnju, povezivan je s netransparentnom kupnjom gradskog odmarališta u Pirovcu, a uz njegovo ime uvijek se spominje i bivšeg predsjednika RH Stjepana Mesića s kojim je obiteljski povezan. On, kao i ostali optuženici u ovom procesu, negira krivnju.
