NEKI DRUGAČIJI FESTIVAL /

Terraneo je mrtav, živio Terraneo

Image
Foto: Walter Sirotić, Nikola Zelmanović, Tomislav Sporiš i Zvonimir Ferina

Novi organizacijski tim sasvim ga je približio srednjoj struji, što u slučaju hrvatske publike znači da su glavni izvođači odavno islužene zvijezde osamdesetih i devedesetih.

11.8.2013.
12:40
Walter Sirotić, Nikola Zelmanović, Tomislav Sporiš i Zvonimir Ferina
VOYO logo

Završilo je i treće izdanje šibenskog Terranea koje bismo, na neki način, mogli proglasiti i premijernim, odnosno novim početkom koji će festival onoj originalnoj ekipi iz 2011. u budućnosti učiniti sve manje privlačnim i, kroz godinu-dvije, potpuno stranim. Novi organizacijski tim sasvim ga je približio srednjoj struji, što u slučaju hrvatske publike znači da su glavni izvođači odavno islužene zvijezde osamdesetih i devedesetih. Tako je nastup The Prodigyja oborio sve rekorde posjećenosti i na Terraneo doveo tisuće ljudi koje na festivalu nije zanimalo gotovo ništa drugo, zbog čega su i prvi i treći dan, osim u trenutku nastupa headlinera, djelovali prilično prazno. Prodigy i Wu-Tang Clan nedvojbeno su u popularnoj glazbi ostavili neizbrisiv trag, no vrijeme kada su na sličnim masovkama u SAD-u i Britaniji nastupali kao glavne zvijezde zaista je daleko iza nas. "Firestarter", "Smack My Bitch Up", odnosno vokalne akrobacije koje su izvodili RZA, Method Man i ostatak Wu-Tanga na trenutke su me čak i uspjeli oduševiti, ali ne i pobijediti osjećaj da Hrvati ponovno za ostatkom svijeta zaostaju barem 15 godina.

Taj osjećaj dodatno su pojačale vrlo slabašne posjete nekim mlađim, manje poznatim izvođačima koji su predstavljali i jedinu pravu poveznicu s izvornim duhom festivala. Istini za volju, dobar dio "onih koji dolaze" nije se pretjerano iskazao, što se posebno odnosi na Bosnian Rainbows, novi projekt Omara Rodrigueza-Lopeza iz kultnih Mars Volta i još kultnijih At The Drive-In. Za razliku od tih, naglašeno eksperimentalnih bendova, „bosanske duge“ su konvencionalna garage/art-rock formacija čiji su na trenutke interesantan nastup pokvarila iritantna hipijevska prenemaganja pjevačice Teri, zakoružena valjanjem po kontejneru u blizini pozornice. Naveliko najavljivani The Bots su dvojica braće u dobi od 16 i 19 godina koji pokušavaju biti The White Stripes ili The Black Keys, ali im za to nedostaje talent za pisanje pjesama. Među mladom generacijom ipak je daleko najgori bio Aloe Blacc, američki soul reper, poznat po zaraznom hitu „I Need A Dollar“. Nisam uspio shvatiti što je on točno pokušavao, no njegov mi je koncert povremeno zvučao kao da slušam Soul Fingerse, i to na ne baš najbolji dan. Od onih koji su karijeru započeli u zadnjih 10-ak godina, najbolji dojam svakako su ostavili The Cribs, nabrijana britanska pop-punk trojka (ovom prilikom proširena za još jednog gitarista) u čijoj glazbi možete pronaći gotovo sve ključne Otočke bendove od punka sedamdesetih do Oasisa i Arctic Monkeysa.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Boje stare garde na kraju su, ipak, obranili Gang Of Four i veličanstveni My Bloody Valentine, premda je njihove koncerte dobar dio publike odlučio zamijeniti dobro im poznatim i redovno slušanim hitovima Postolar Trippera i Dubioze Kolektiva. Legendarni post-punkeri iz Leedsa danas nisu mnogo više od tributea samima sebi, pošto je od originalne postave preostao još samo gitarist Andy Gill. Usprkos tome, njihova set-lista prepuna je fantastičnih pjesama (2Damaged Goods", "To Hell With Poverty") pa stvarno ne znam kako bi uopće mogli odsvirati loš koncert.

Bend koji je, u svakom pogledu, obilježio ovogodišnji Terraneo bile su irske shoegaze legende My Bloody Valentine čijoj se svirci, barem po pitanju glasnoće, ni u nadolazećim izdanjima festivala nitko neće uspjeti približiti. Zvučni udari distorziranih gitara doslovno su vas udarali po čitavom tijelu, ako biste zatvorili oči, činilo bi vam se da vas nadlijeću flote aviona, a iz svog tog kaosa izranjale su nedoljivo nježne, snolike melodije i refreni. Čepići za uši, kojih ionako nije bio dovoljno, nisu mogli pomoći pa je nastup većina bila prisiljena pratiti sa sigurne udaljenosti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Njihov koncert savršeno je definirao razliku između onog izvornog i ovog novog Terranea. Da su u Šibenik stigli prve ili druge godine festivala, zasigurno bi bili među najposjećenijim i najiščekivanijim izvođačima. Ovako, većina ekipe, koja je na festival došla zbog Prodigyja i Wu-Tang Clana, doživjela je potpuni šok, usporediv samo s onim koji je "starosjediocima" budio pogled na neke dijelove ovogodišnjeg line-upa. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo