Mjesto događaja: jednom davno, zapravo i ne tako
davno. Situacija: od jednog sam bivšeg momka
dobila pitanje: koga bi radije spasila od utapanja, mene ili
svog psa Rea? Kontekst: tog dečka sam tada
znala mjesec i pol dana, a svog peseka 7 godina.
Moj odgovor: e sad, prije nego što se uopće
počnete križati kakva je to uopće dilema, mogu li
se obraniti - ostavila sam ga u tišini, kazavši mu da mi
takva pitanja ubuduće ne postavlja. Jer THE NERV.
Čuj sad ove dve pričice...
Mužjak rajske ptice je u sezoni parenja. Neke vrste organiziraju
prava natjecanja mužjaka za naklonost ženka. Više mužjaka se
okupi na određenom mjestu na koje izlazi više ženki, dozivaju ih
glasnim pozivima, a kad neka ženka dođe, šire perje i
zabacuju ga iznad glave. Neke druge vrste odabiru
za udvaranje vodoravnu granu drveta. Na njoj plešu perjem
podignutim u vis kao okovratnikom oko glave. No,
oni to čine pojedinačno, i to na području na kojem živi ženka.
Poligamni jesu, nisu sve životinje vjerne kao što su rode,
dabrovi, vukovi i pingvini, ali ima iznimaka.
Mužjak ljudske vrste je često, ako se i usudi napraviti prvi
korak, potaknut čistom životinjskom potrebom prema ženki
ljudske vrste. Za ono nešto dublje nerijetko se neće usuditi
napraviti prvi korak pa će, jer će prenesiguran u svoje
'perje', radije svesti svoj trud na minimum i voditi takve odnose
u kojima se ne mora puno šepiriti. To dokazuje i svojim
nestrpljivim ponašanjem nakon što se pod utjecajem pojavi
vani, na mjestu gdje izlazi više ženki. To ne čeka, to
hoće odmah, to ne bira, ako mu
dadne da dira. Ako i koju osvoji na duge staze,
prečesto se dogodi da je ne zna zadržati jer jednostavno
prebrzo odustane. Ne da mu se, preteško je. JER nezrelost,
neiskustvo, ego. Kakva vječna ljubav i ne odlaženje
čim zagusti? Taj je fenomen skoro pa izumro.
Zašto se u životinjskom svijetu mužjaci bore za ženke, bilo da govorimo o trudu prilikom osvajanja ili o onoj vječnoj odanosti i vraćanju istom partneru? Zašto mi se čini kao da je u ljudskom svijetu ta praksa izumrla?
Priznajem da sve više dobivam dojam da su ljudi kao životinje. Znam ih par koji su pljunuti kameleon. Kako kraj koga stanu, tako mijenjaju i priče. Osim toga, često me i asociraju na neke životinje. Eto, Massimo na čovječju ribicu, Sarah Jessica Parker na konja, moja prijateljica na zlatnog retrivera, bivša 'guram nos u sve' kolegica s posla na merkata. Jer si joj uvijek vidio glavu kako proviruje kada se nešto šuškalo, a ona nije bila u razgovoru.
Mnogi ljudi su životinje dok su mnoge životinje mnogo više od životinja...
Negdje sam pročitala da na ovom svijetu živi oko 8,4 milijuna vrsta živih bića i svaka od njih ima neku posebnu moć koja ih čini jedinstvenim. Na primjer, kada vidimo kako crv gmiže, ne smatramo to nekom velikom atrakcijom, ali ako bi čovjek to radio smatrali bismo ga vrlo posebnim. Muha može letjeti, ali kad bi čovjek to napravio ljudi bi rekli: 'O koji veliki mistik! Koje moći!'. Riba živi pod vodom i nikada ne izlazi iz nje, mrav podiže težinu koja je nekoliko puta teža od njegovog tijela, neke ptice poput strvinara imaju vid koji se iz neba proteže miljama, dok ljudi ne mogu vidjeti dalje od jednog ili dva gradska bloka.
Ne izjednačavam nas jer postoji jedna karakteristika koja nas izdvaja od životinja, a to je naš osjećaj za dobro i zlo. Osim onih ljudi čiji je mozak nepopravljivo oštećen, većina ljudi ima nekakav osjećaj što je dobro, a što zlo. Drugi će možda reći da su životinje čak bolje od ljudi. Životinje nisu smislile niti vodile ratove. To samo pokazuje koliko smo pali od svog prvotnog uzvišenog položaja.
Hoće te i životinja će te zajebati, kao i čovjek, ali ne shvaćamo to tako niti nas ne pogađa toliko jer životinje uglavnom nemaju toliku perfidnost i predumišljaj... Primjer sličnosti akcije i različitosti naše percepcije: životinja će te iznevjeriti zbog kile mesa - tako i frajer :D - zbog sočne tuđe butine. Kome ćeš više zamjeriti, pitam se?!
Da se razumijemo, ja volim ljudski rod. On ti, za razliku od životinja, pogotovo pripitomljenih, kontrira, osporava, kritizira - time ti daje šansu da sam evoluiraš. No, ponekad, samo ponekad, nije mi jasno zašto radimo to što radimo i jel to radimo jer smo životinje i ne znamo drugačije? Hm Hm...
Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Možete me pratiti i na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine'.