Ovogodišnja Tulum turneja, jesenska dvoranska serija koncerata, započet će 15. listopada u Domusportova gdje nastupaju Hladno pivo, Brkovi i Šank. Ususret tom glazbenom spektaklu, razgovarali smo s Miletom Kekinom, frontmenom legendarnog Hladnog 'pifceta'.
U jednom si intervjuu rekao da Hladno pivo nije glas naroda jer rock mora biti u opoziciji tom ponekad, preintertnom narodu? Kako ti se da više boriti riječima? Posustaješ li s vremenom?
Nije da se cijelo vrijeme nešto borim nego je taj dio mog rada najzanimljiviji medijima. Na zadnjem albumu se bavim i rock'n'roll majicama, starim šajserima, morskom idilom, pripitim bivšim djevojkama, ali to nije medijima tako zanimljivo. Volim pjevat o svemu što mi padne na pamet i o čemu još nitko nije ništa napisao. Ne posustajem jer ne znam drugčije.
Ako nisam pogriješila, ima već neko vrijeme da niste snimili DVD verziju koncerta. Hoće li se možda u Dom Sportova 15. listopada što snimati? Najavili ste i prve koncerte u Irskoj koje ćete u listopadu održati u Corku i Dublinu. Jesu li ti koncerti vrijedni video zapisa?
U Irsku vodima našeg video umjetnika Vojana Koceića, režisera mnogih naših spotova, da nam napravi mali putopisni video koji ćemo iskoristiti za spot. Kao što si sama primjetila, imamo već par live snimki, ali još nemamo rock'n'roll putopisni igrokaz.
Poznat si i prihvaćen u javnosti, no stvaraju li ti pritisak javni nastupi? Osjećaš li kao da moraš biti advokat potlačenih društvenih skupina? Jer se to očekuje od tebe koji si uvijek bio britak na jeziku…
Nisam siguran da sam shvatio pitanje. Ne doživljavam sebe kao uličnog Che Guevaru, volim dobro pojest i popit i u tim trenucima me ne mori svjetska nepravda, ali sam i dalje britak na jeziku.
Nakon toliko godina, je li ti se ikad dogodio da zaboraviš lirikse svojih pjesama?
To mi se stalno događa, ali odlično čitam s usana pa samo pogledam u prve redove.
Koliko često imate probe? S obzirom da ste sada već uhodana veteranska glazbena ekipa?
Kad puno sviramo onda nema potrebe za čestim probama. Prije snimanja albuma redovitije vježbamao jer je puno jeftinije ući uvježban u studio nego se tamo dogovarati za aranžmane.
(Foto: Zarko Basic/PIXSELL)
Koliko si samokritičan i ako jesi dosta, misliš li da te ta osobina negdje zakinula u životu, da si mogao više, ne samo u muzici nego općenito? Ako nisi samokritičan, zaboravi na pitanje :D
Mislim da sam dosta samokritičan što se vidi i po četverogodišnjem ritmu izdavanja albuma. Ta me osobina nije zakinula, nego me spasila od bespotrebne hiperprodukcije.
Očigledno je da puno putujete, s koncerta na koncert. Koliko ste otuđeni od doma i jesu li ta putovanja i dalje izlika za opuštanje od obiteljskih obaveza ili se jedva čekate vratiti doma?
Nisu to turneje ko u američkim filmovima, bar ne u našem slučaju. Imaš dvije tri svirke pa se vratiš doma pa onda tjedan dana ništa, pa onda opet malo sviraš. Godišnje odsviramo po 40-ak svirki i to nam je sasvim dovoljno da se ne otuđimo niti ne obogatimo pretjerano, ali možemo normalno živjeti.
Brkovi i Šank vam prave društvo na stejđu 15. listopada u Domu Sportova. Trebamo li očekivati neka luda iznenađenja ili možda u budućnosti neku suradnju?
Imat ćemo neko ludo iznenađenje koje ne uključuje golotinju niti samospaljivanje. Ono će doći od jednog benda kojeg ljudi ne očekuju s nama na bini.
Hoćemo li na tom repertoaru čuti neke stvari koje dosad niste koncertno izvodili? Neke za stare, okorjele fanove?
Da. Biti će par pjesama s kojih smo za ovu priliku skinuli prašinu i navukli im novo odijelo. Kako se radi o festivalskom nastupu, morat ćemo malo smanjit apetite.
Je li Hladno pivo ikada doživjelo takvu krizu da je bilo pitanje opstanka benda?
Ne. Bilo je kriza i svađa i mimoilaženja i padova morala, ali nikad nismo razmišljali o razlazu. Čak niti iz marketinških razloga.
Tko prvi čuje tvoje pjesme - bend ili obitelj? Koliko 'trpiš' njihove opaske ili konstruktivne kritike?
Većinom bend. Znamo se već godinama pa mi ne moraju ništa ni reći. Samo im pogledam lica i znam da li im se sviđa ili ne.
Opisali ste što znači Dibidus - da je to himna za raskalašene, nesavjesne među nama. Kako bi izgledao tvoj svijet kad bi stavio roze naočale?
Svijet bi mi vjerojatno izgledao puno ružičastije. Ali sumnjam da bi se onaj kritičar u meni tek tako dao zavarati.
Kritičari govore da su 'Dani zatvorenih vrata' pravi album za sirotinju s ugovorom na određeno i besparicom na neodređeno vrijeme. Koliko pazite da u riječima iz ironije ne pređete u patetiku?
Grozim se patetike. Ali ako se i dogodi, a zvuči mi iskreno onda ju ne pokušavam izbjeći pod svaku cijenu. Treba reći što ti je na srcu pa taman ispao patetičan.
Koliko je punk zaista mrtav? Koliko ga je u regiji bilo u vaše mladenačko doba, kakvo je po tvom mišljenju stanje danas? Ima li nade? Imaš li direktnu preporuku, pratiš li uopće ovu našu rockersko punkersko scenu?
Kad smo mi počinjali svi su nam govorili da je punk mrtav, kad smo uspjeli onda su nam zamjerali što se furamo na Green Day i Offspring, na trenutni hype. Sad sam opet načuo da je mrtav. Nemam pojma i malo me iskreno i zaboli za to. Malo pratim šta se događa. Ima pravih bendova. Iskrenih i s pravim fanovima. Evo Šank i Brkovi su neki od njih.
Osjećaš li se kao 'Barba' ove scene već? Kao da ne postoji još mnogo stvari koje možeš naučiti, a da se s time već nisi susreo?
Puno sam toga vidio, ali još uvijek učim. Neki dan sam prvi put bio na Snapchatu. Eto, vidiš koliko sam in. Twitter, doduše još uvijek nemam, ali polako.
Kad ste osamdesetih počinjali još nije bilo interneta, bio si ovisan o izdavaču i jako je bitno bilo pojaviti se na TV-u. Sada je dosta bitno imati društvene mreže i biti aktivan na njima. Ti si negdje rekao da nisi aktivan na njima, tko vam onda vodi i na koji način Facebook stranicu. Kako komunicirate s obožavateljima?
Facebook nam vodi naš gitarist Zoki. Ponekad dođe neki upit za pjesmu ili čestitku i slično. Ima među našum fanovima stvarno divnih ljudi i preko Fejsa smo već i s nekima popili piće pa i rošiljali.
Kako je biti sam svoj šef?
Dobro je samo što je sranje da ne onda ne možeš tračat šefa niti ga okriviti što je firma propala.
Kako sada izgleda tvoj kvart Gajnice, koliko se promijenio otkad si se preselio u centar? Na što liči vaša stara garaža?
Kad smo kretali su Gajnice bile duplo manje. Puno se toga izgradili. Stenjevec, naš susjedni kvart uopće nije postojao. Mi smo noću krali stiropor s bauštela kako bi izolirali garažu. Gajnice su super kvart, jer ima dosta zelenila i prostora za klince.
Jeste li ikad zamijerili konobaru što vam na stol nije donio najhladnije iz frižidera, vidljivo orošeno pivo?
Ništa gore od mlakog piva u pogrešnoj čaši. Onda radije biram nešto kratko s ledom.
