''Ne samo u Hrvatskoj, već i u cijelom svijetu. Dolazi veliko preslagivanje u modnoj industriji. Pritom, velika je razlika između nisko profitabilne tekstilne industrije i visoko profitabilne modne'', ističe Tomislav Babić, predsjednik Uprave Varteksa.
Iako je varaždinski tekstilni div bilježio ohrabrujuće rezultate u 2019. (maloprodaja im je skočila za 55 posto), koronakriza im je “potkratila” prihode. Morali su zatvoriti sve dućane u lockdownu, radio je samo webshop. Probali su s proizvodnjom maski, no to se pokazalo neisplativo, a tzv. lohn poslovi, šivanje za druge brendove, drastično su pali, piše Jutarnji list. Inače, kompletna maloprodaja odjeće u Europi u ovoj godini je pala za 31 posto.
Iz čakovečkog Čateksa kažu da su najveći problemi za vrijeme koronablokade bili, očekivano, transport gotove robe i nabava sirovine: ''Korona je razotkrila da lohn poslovi više nisu isplativi. Mjesecima nitko nije ništa prodao, skladišta su puna''. Čateks zapošljava oko 250 radnika i 90 posto poslova rade za sebe, svoje brendove.
Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata, smatra da je domaća tekstilna industrija, suprotno očekivanju, u najgorim mjesecima epidemije poslovala dobro: ''Naša tekstilna industrija je od ožujka do svibnja, zapravo, ukupno bila pozitivna. Radnici su bili na državnom minimalcu, a sve što se od posla napravilo bio je čisti novac za poslovanje''.
Paradoksalno, kaže, upravo činjenica da su u tekstilnoj industriji plaće izrazito niske, u prosjeku 4.500 kuna, omogućila je da se državnim mjerama za većinu tekstilnih tvrtki pokrije cijela masa radničkih plaća, a koliko god da se malo posla radilo, to je bio plus, odnosno tim su se novcem, u većini tekstilnih tvrtki, mogla pokrivati prethodno nagomilana dugovanja.
Međutim, nije sve baš tako bajno, naime, kako napominje, od 60 do 70 posto hrvatske tekstilne industrije radi lohn poslove, a ako se situacija najkasnije do listopada u tom segmentu ne stabilizira, moglo bi biti otkaza i propadanja kompanija. ''Žalosno je da i nakon 30 godina još uvijek imamo menadžera koji misle da se na lohnu može poslovati'', govori Iveković, podcrtavajući da bi ispravan pravac za domaće tekstilce bio prema brendiranju na europskom tržištu, rad s ekološkim i održivim materijalima.
Korona je prilika za domaću modu i organske materijale
Današnja tekstilna proizvodnja je izrazito globalizirana. Hrvatska teško može konkurirati onoj koja potječe iz jugoistočne Europe, a posebice iz azijskih zemalja. Dovoljno govori podatak da je tekstilna velesila Kina, koja je desetljećima masovnom proizvodnjom preplavljivala svjetsko tržište, sada postala preskupa. Proizvodnje se mahom prebacuju u Bangladeš i Vijetnam.
Budući da se Hrvatska ne može nadmetati na tom području, izlaz za domaće tekstilce, Ivana Biočina, magistra inženjerka tekstilne tehnologije i domaća teoretičarka mode, vidi u održivoj modi: ''Korona nam može biti prilika za restrukturiranje cijele industrije. Održiva je moda nešto što se nalazi u desetogodišnjoj perspektivi svih proizvođača i brendova. Međutim, tu je najveći problem sirovina. Jugoslavija je, primjerice, bila treći proizvođač vlakna od konoplje na svijetu. Poljska je u zadnjim desetljećima imala velika ulaganja u lan, sada su prvi proizvođač svijeta''.
Hrvatska, nažalost, izuzev Čateksa, više ne proizvodi ništa, upozorava Biočina, koja se već godinama bavi istraživanjem u ovom području, a objavila je i nekoliko knjiga. Prema njoj, u Hrvatskoj bi se trebala poticati proizvodnja organskih materijala - lana, konoplje, pamuka, koprive. Prema predviđanjima za iduće desetljeće, kaže, vlakna od koprive će biti broj jedan materijal u svijetu.
''Sada, čini se, uspijevaju one tvrtke koje se unutar tekstilnog sektora okreću uskoj specijalizaciji, nekoj niši koja se uglavnom tiče organske i ekološke proizvodnje. Ali mislim da će uskoro morati doći i do promjene svijesti. Konzumiramo prekomjerno! Jedan podatak kaže da prosječan čovjek 60 posto robe u svojem ormaru uopće ne koristi'', upozorava Biočina.
Čakovčani koji su se ulovili s time u koštac, pa proizvode majice, torbe i ostalu odjeću od certificiranog i recikliranog materijala (pamuka), su zadruga Humana Nova, kod kojih radi i 20 osoba s invaliditetom. Ivan Božić, upravitelj zadruge, objašnjava da su vlasnici ujedno i radnici, njih dvadesetak, a usto su i neprofitna organizacija koja svu dobit vraća u tvrtku: ''Mi se s jedne strane bavimo reciklažom stare odjeće, a s druge proizvodimo odjeću uglavnom za domaće kupce. Imamo manje od 10 posto stranih klijenata, a sav materijal nabavljamo lokalno. Svi naši materijali, na to jako pazimo, moraju biti certificirani''.
