Kolegij Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (DORH) odbio je zahtjev za pristup informacijama kojim se, između ostaloga, tražio zbirni popis primljenih, riješenih i neriješenih predmeta osam zamjenika glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana navodeći kako je zatražena ''informacija klasificirana stupnjem tajnosti''.
U zahtjevu koji je podnio zagrebački poduzetnik Hrvoje
Šimić tražio se navedeni popis zaprimljenih i riješenih
predmeta u 2016. za bivšeg glavnog državnog državnog odvjetnika
Mladena Bajića, Jasminu Dolmagić, Gordanu Haraminu
Hranilović, Inku Jurišić, Mirtu Kuharić, Dragu Marincela, Marinku
Orlić i Andreju Šurinu Marton.
DORH je zahtjev odbio budući da su traženi podaci proglašeni
tajnima Zakonom o državnom odvjetništvu i podzakonskim propisima.
No, najnovije rješenje DORH-a uslijedilo je nakon što je njihovo
prethodno rješenje iz kolovoza bilo pobijeno odlukom Povjerenice
za informiranje Anamarije Muse kojom se ističe
kako je ''neprihvatljivo uskraćivanje pristupa informaciji samim
navođenjem da je ista klasificirana stupnjem tajnosti''.
U rješenju Povjerenice za informiranje iz rujna naglašava se i kako je DORH donio rješenje bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa i bez pribavljanja mišljenja Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost.
DORH je stoga dva mjeseca kasnije, u studenome, održao kolegij na kojem se odlučivalo i na temelju naknadno zatraženog mišljenja Vijeća za nacionalnu sigurnost koje je ''utvrdilo osnovanost klasificiranosti dokumentacije stupnjem tajnosti povjerljivo (POV)''.
Na temelju provedenog teksta razmjernosti i javnog interesa,
kolegij DORH-a jednoglasno je zaključio kako prevladava zaštita
zaštićenog interesa nad javnim interesom.
Podaci koji se štite oznakom ''POV'' i sama ocjena obnašanja
državnoodvjetničke dužnosti, prema zadanim kriterijima, podaci su
čijim bi otkrivanjem došlo do povrede osobnosti svakog dužnosnika
jer ne postoji javni interes za otkrivanjem podataka. Upravo bi
ti podaci, kako se ističe, ''doveli do neosnovane kritike od
strane pojedinaca koji 'popisne listove' i 'ocjenu' ne
sagledavaju u cilju analize rada već ciljane negativne slike o
pojedinom dužnosniku''.
Naglašava se i da su zatraženi popisni listovi samo jedan od više kriterija za ocjenjivanje dužnosnika i njihovim iznošenjem u javnost ne bi se prezentirala potpuna i istinita informacija o radu dužnosnika već ''krnja informacija koja kao takva ne pridonosi cilju iz Zakona o pravu na pristup informacijama iz načela pravodobnosti, potpunosti i točnosti informacija''.
