Ponekad mi se čini kao da živimo u ludom svijetu u kojem ništa više nije kao što bi trebalo biti ili je nekada bilo. Moguće je da se to sa,p meni samo čini, a nije isključeno ni da sam upao u nekakvu "crnu rupu" poput kozmičkih, što bi značilo da sve vidim kroz prizmu kontrapunkta.
A možda je sve skupa posljedica stereotipnih gledanja na stvarnost čega ovih dana ima na pretek. Pa zašto i sam ne bi bio žrtva toga!?
Nije nemoguće da se iza percepcije prema kojoj "ništa više nije kao što bi trebalo biti ili kao što je nekada bilo" krije hrpa stereotipa koji nam zamagljuju pogled na zbivanja te ponašanje aktera koje pratimo i analiziramo.
Zašto nam smeta Trump?
Uzmimo primjer percepcije američkog predsjednika Donald
Trumpa.
Njegovi učestali prijepori s dijelom mainstream medija
u SAD-u i u Europi, koji ga prikazuju kao egocentričnu,
konfliktnu i netaktičnu osobu, u potpunosti zatvaraju vidike
prema iznimno važnim poantama njegova političkog
programa koje su, za SAD, od vitalnog značaja kao npr.
obnavljanje i modernizacija infrastrukture, reforma poreznog te
zdravstvenog sustava.
To su ozbiljni argumenti koji idu u prilog njemu i njegovoj administraciji. Također i činjenica da je upravo Donald Trump prvi predsjednik SAD-a koji, nakon mnogo desetljeća, nije započeo ratni sukob ili intervenciju.
Uzmimo još jedan primjer Trumpova stila u obnašanju vanjske
politike, bez diplomatskih rukavica: U prisustvu poljskog
predsjednika Dude on "grdi" Njemačku koja ne ispunjava svoju
obavezu od dva posto prema NATO-u kao kontribuciju na
osnovi vojnog proračuna, dok istovremeno s Rusima
dogovora izgradnju plinovoda Sjeverni tok 2 kroz
Baltičko more. Za to Trump ima neoborive argumente:
"Nijemci bi da ih branimo od Rusa preko NATO-a, a ne
ispunjavaju osnovne ugovorne obaveze. Istovremeno plaćaju
milijarde Rusima za strateško dobro poput plina."
Iako nije diplomatski pristojno i korektno to reći u prisustvu treće strane, sve što je američki predsjednik rekao stoji. Istina je. Sami procijenite što je važnije: reći istinu ili držati se diplomatskog protokola.
Trezveno razmišljanje i u ovom slučaju zahtijeva oslobađanje od stereotipa. To nikako ne znači da treba njegovati nekritički odnos prema onome što čini odnosno ne čini američki predsjednik Trump. A to je prvenstveno zadaća američkog Kongresa.
Krivi način komunikacije?
Trgovinski sporovi su tema za sebe. Legitimno je pravo američkog predsjednika da vodi brigu o tome da vanjskotrgovinski deficit SAD-a ne dostiže astronomske cifre. Razmjeri deficita su u stotinama milijardi dolara. Ako to nije više nego ozbiljan razlog za pozornost američke vlade na čijem je čelu predsjednik, što drugo jest?
Znači to što je predsjednik Trump od samog početka mandata reagirao na takav zabrinjavajući trend kretanja vanjskotrgovinske bilance zemlje nije i ne smije biti sporno. Ali, način na koji je pokrenuo to pitanje te donošenje prema gospodarstvenim partnerima SAD-a, pogotovu Kine i EU-a, je dakako sporan.
Ni metodologija kojom se služi američki predsjednik, niti njegova retorika, nisu u duhu uobičajene diplomatske komunikacije među državama. No danas svjedočimo velikom broju atipičnih fenomena koji stvaraju novu vrstu međunarodnih odnosa.
Djeca, doslovno, masovno izlaze na ulice te prosvjeduju. Kako diljem svijeta tako i kod nas u Hrvatskoj, ne bi li upozorili politiku i međunarodne institucije o neučinkovitosti u tretiranju klimatskih promjena. Ne uklapa se u poznate stereotipe, ali ništa čudno kad se uzme u obzir da je prošlo trideset godina od kad je uočen ovaj, po mnogo čemu, potencijalno fatalan fenomen, a rezultati u njegovom kontroliraju su više nego mršavi.
Globalno informairanje
Facebook, You Tube i društvene mreže generalno nisu regulirane pa tako cijeli svijet može gledati pokolj u Christchurchu na Novom Zelandu, svirepa pogubljenja ISIS-a i druge brutalnosti i beštijalnosti! Ta vrsta "globalnog informiranja" nikome nije potrebna.
Uzmite primjer WikiLeaksa i razne druge upade te hakiranje državnih tajni i komunikacijskih sustava. Prisluškivanje je postalo legitiman instrument političke borbe što uključuje i pad vlada. Primjer tome je Austrija, ali i Makedonija.
Sirija je razorena i opustošena. Ako pitate nekoga zašto se to dogodilo sumnjam da ćete dobiti razuman te uvjerljiv odgovor! U Venezueli se vodi otvoreni politički rat dviju suprotstavljenih opcija uz javno sudjelovanje dva bloka zemalja sa svih strana svijeta.
Katar je bio, i još uvijek jest, izložen šikaniranju grupe
arapskih zemalja zbog drugačijeg postavljanja prema nekim
pitanjima koja su od vitalnog značaja za arapski
svijet. Izrael proglašava anketiranje dijela teritorija
Sirije bez ikakvih posljedica.
Arktik će uskoro postati predmetom ozbiljnijih sporova.
Da sumiram. Svijet je sve više izložen novim, dosada nepoznatim i atipičnim, primjerima ponašanja u međunarodnim odnosima. Postojeće institucije, uključujući Ujedinjene nacije, nisu ni približno adaptirane tome.
Jedino što možemo, za početak, svi zajedno učiniti je osloboditi se STRTEOTIPA u promatranju današnjih procesa i pojava te tražiti riješenja koja su primjerena takvoj stvarnosti. Vjerujem da će generacije koje dolaze biti u stanju to učiniti.
Stavovi koji su izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora te ne odražavaju nužno stav redakcije portala Vijesti.hr
