U SRBIJI OSUĐEN ZBOG IZDAJE, U HRVATSKOJ ZBOG RATNOG ZLOČINA: /

Umro general JNA koji je varaždinsku vojarnu predao HV-u

Image
Foto: Screenshot
17.1.2017.
15:42
Screenshot
VOYO logo

Uzrok smrti i vrijeme sprovoda nisu objavljeni, ali će, kako se doznaje, general Trifunović biti pokopan u rodnoj Bosni i Hercegovini.

General Trifunović je 22. rujna 1991. godine predao vojarnu u Varaždinu, koja je bila u okruženju i pod opsadom jakih hrvatskih snaga, da bi spasio oko 280 vojnika i časnika, za šta mu je u SR Jugoslaviji kasnije suđeno pod optužbom za izdaju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Trifunovićeva golgota počela je 22. rujna 1991. godine kada je predao vojarnu u Varaždinu s velikom količinom naoružanja, među kojim su bili i tenkovi, kako bi spasio 280 vojnika i časnika, dok su mu žena i djeca bili taoci. Govorio je da je to učinio kako bi spasio mlade vojnike. Niih je tada autobusima, uz hrvatsku pratnju, doveo do granice sa Srbijom", pišu portali beogradskih listova u povodu Trifunovićeve smrti.

Aboliran 1997. godine

Trifunović je, zajedno s najvišim časnicima Varaždinskog korpusa, na sudu tvrdio da je podređenima zapovjedio da onesposobe tehniku i borbena sredstva i da hrvatskim postrojbama nisu ostavili mnogo toga upotrebljivog.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U Beogradu je osuđen za izdaju na 11 godina zatvora, ali je nakon snažnog pritiska javnosti i civilnog društva, tadašnji predsjednik SRJ Zoran Lilić 1997. godine donio odluku o aboliciji.

Vrhovni sud Srbije je 2010. godine ukinuo presudu protiv generala Trifunovića i časnika iz zapovjedništva Varaždinskog korpusa, ali je on ipak proveo tri godine u zatvoru, dok mu je kazna prethodno bila smanjena na sedam godina.

U Hrvatskoj se protiv Trifunovića vodio ponovljeni postupak zbog optužbi za ratne zločine nakon što ga je sud u Varaždinu 1993. godine pravomoćno osudio.

General Vlado Trifunović, pukovnici Berislav Popov i Vladimir Davidović bili su osuđeni na po 15 godina zatvora za ratni zločina protiv civila, a u presudi je navedena krivnja da su "tijekom oružanog sukoba između 15. i 22. rujna 1991. u Varaždinu naložili podčinjenima borbena djelovanja po civilnim objektima i civilnim osobama u gradu".

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Županijski sud u Varaždinu je, na Trifunovićev zahtjev, 2013. odlučio obnoviti postupak.

E-novine pišu kako je u pregovorima s hrvatskim časnicima dogovorio da vojnici i časnici JNA s lakim naoružanjem napuste Varaždin i da im do slobodnog teritorija bude zajamčena sigurnost.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U Beogradu ga dočekale osude vojnog vrha

"Kad sam im rekao da će biti naši taoci, nisu mogli doći k sebi od iznenađenja. Čudili su se kako netko u bezizlaznom položaju može biti tako drzak, ali su na kraju ipak prihvatili dogovor. Zauzvrat, jamčio sam im živote kad prijeđemo na slobodni teritorij. Tako je na kraju i bilo. U međuvremenu, svojim podređenima izdao sam zadatak da onesposobe tehniku i borbena sredstva. Kasnije je to pitanje 'zaplijenjenog oružja' bilo jedno od ključnih za moju optužnicu. Na Sudu je dokazano da neprijatelju nismo ostavili gotovo ništa. To je potvrđeno izjavama vojnika i zapovjednika, ali i dokumentima koje smo dobili iz hrvatskih izvora. Ali, nekome svi ti dokazi nisu bili dovoljni. Meni je predbacivano gotovo za sve oružje koje je zaplijenjeno u Hrvatskoj", rekao je svojedobno za E-novine Trifunović.

U Beogradu su ga dočekale osude vojnog vrha u kojima su prednjačili generali Jevrem Cokić, Života Panić (poznat po izjavi: "Niste nam bili potrebni živi, nego mrtvi") i načelnik Generalštaba, u međuvremenu oslobođeni haški optuženik Momčilo Perišić, koji je na sastanku s vojnim pravosuđem rekao: "Nosim bombu da je bacim na Trifunovića".

Djeca sirotinje

Razdvojen od obitelji, živio je jednokrevetnoj sobi dodijeljenoj kao nužni smještaj u vojnom hotelu "Bristol", a u međuvremenu je objavio tri knjige o svom slučaju - "Moja borba za istinu", "Buđenje savjesti - u borbi za istinu i pravnu državu" i "Neću milost".

"Ljudi koje sam spasio, to su djeca sirotinje. Oni koji su imali vezu i šansu, svi su povučeni iz opasnih garnizona, a ja sam spasio one koji nisu imali nikoga. Moja prva misao bi ponovo bila da spašavam ljude kojima zapovijedam. Vode se ratovi koji nemaju nikakvog smisla. Ubijaju se susjedi, zavađa se narod, a ja to nisam želio. Nisam htio pustiti vojnike da budu glineni golubovi i da ostave kosti u Zagorju", izjavio je Trifunović.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo