Ministar zdravstva Vili Beroš najavio je kako se čini izglednijim nego ikada da se Sveučilišna bolnica, odnosno bolnica u Blatu, konačno stavi u funkciju. Točnije, dio nje. Naime, ambicija ministra je da do 2028. godine na toj lokaciji bude u funkciji nova dječja bolnica.
Planira se da će se, kada sve bude gotovo, nova bolnica prostirati na sto tisuća četvornih metara. Imat će 535 bolničkih kreveta te 257 kreveta za dnevnu skrb, predviđeno je i 68 mjesta za jedinice intenzivnog liječenja, a bolnica će imati i 11 operacijskih dvorana. Sve će to koštati dvije milijarde kuna. Također, najava je da će tamo svoje mjesto imati i rodilje, koje će imati najsuvremenije metode poroda.
No, oko tog projekta zapravo postoji jedan veliki problem - na spomen te bolnice, većina ljudi samo odmahuje rukom. Nitko, naime, ne vjeruje u priče da će ta bolnica zaista proraditi, jer se priče o njoj slušaju već trideset godina. To velebno betonsko zdanje i dalje zapušteno stoji na rubu grada, iako su brojni ministri i prije Beroša pompozno najavljivali godine i datume kada će bolnica u Blatu konačno započeti s radom. I mediji su uvijek padali na tu priču, pompozno zajedno s ministrima najavljivali početak rada, no nikada se ništa od tih silnih obećanja nije obistinilo.
Stoga ne čudi da su mnogi izjave Beroša uzeli s rezervom. Hoće li se riječi ministra obistiniti? Odnosno, hoće li te najavljene 2028. godine bolnica biti puštena u funkciju? Za komentar na tu temu pitali smo dva čovjeka koji su bili u sustavu i koji su se bavili istim problemom - bivše ministre Andriju Hebranga i Darka Milinovića.
Problem uzdržavanja bolnice
"I ja sam bio siguran da ću je obnoviti", kaže nam odmah na početku Hebrang. "U to vrijeme smo, tamo negdje 2004., 2005. godine, pokojni gradonačelnik Bandić i ja smo potpisali sporazum da će grad dodijeliti zemljište u vlasništvo države, a Vlada će raspisati javno-privatno partnerstvo. Mi smo napravili projekte po etažama, već smo lobirali vani po svijetu za eventualne investitore kad se objavi takav poziv, i sve je izgledalo briljantno. Međutim, kada je izašao prvi poziv za javno-privatno partnerstvo, nitko živ se nije javio", kaže Hebrang.
"Gdje je problem? Nije samo u izgradnji bolnice, iako je to ogroman problem, vidite da bi sada samo dvije milijarde kuna trebalo za taj dio za majke i djecu. Problem je operativno tu bolnicu uzdržavati. Prihodi koji su potrebni takvoj bolnici, da se ta visoka i skupa tehnologija održava i da bude dostupna, moraju biti enormni. Mi nemamo za to izvore. Jednostavne nemamo, vidite da ne možemo niti ove bolnice podmiriti, opet su u strašnim dugovima za lijekove, a kamoli kada bi modernu opremu stavili", kaže Hebrang, dodajući da to zahtijeva užasno puno novca.
"Mi sa svojim niskim BDP-om u ovom trenutku nismo u stanju financirati jednu takvu modernu, veliku bolnicu. Po glavi stanovnika za zdravstvo izdvajamo nekih 800 eura, to je otprilike četvrtina onog što trošimo i što je potrebno da imamo suvremenu medicinu. Jednostavno taj standard nije za naš BDP i to je ta tužna činjenica koju moraju shvatiti oni koji se s tim bave", kaže bivši ministar zdravstva.
'I ja sam bio siguran da ću obnoviti bolnicu u Blatu. Sve je djelovalo briljantno, a onda se na poziv za javno-privatno partnerstvo nije javio nitko', kaže bivši ministar zdravstva Andrija Hebrang
Nije dobro centralizirati
"Je li moguće barem taj jedan segment osposobiti? Ja bih jako volio da bar taj dio prođe, jer je to puno manje od cijele bolnice. Međutim, ne vjerujem jer nisam vidio post-benefit studiju. Kada investirate u takav jedan veliki objekt, iako je ovo parcijalni projekt, vi morate napraviti studiju izvodivosti, studiju isplativosti, morate imati prikaz rashoda te bolnice na razini te godine, prikaz prihoda na razini godine, da vidite može li to funkcionirati ili će se ona urušiti nakon dvije godine i ponovo postati napuštena stara zgrada. To nije ozbiljan pristup, ako se ne ukalkuliraju troškovi održavanja te bolnice", dodaje Hebrang.
Smatra da nije dobro centralizirati sve na takvo jedno mjesto, jer je grad već sada ogroman.
"Tako je velik da doći do te bolnice nekome iz centra ili iz Kustošije nije jednostavno. Sve centralizirati na jedno mjesto, to nikako ne bi bilo dobro. Treba centralizirati određene djelatnosti, čija dostupnost sada nije dovoljna, ali puno bolje rješenje bi bilo da se postojeće bolnice, koje imaju koliko-toliko kvalitetnu površinu i infrastrukturu, kao što su Rebro i Vinogradska, da se one podignu na visoku razinu, a onda da se za Novi Zagreb izgradi jedna bolnica, jer njemu treba bolnica. Iz Novog Zagreba da dođete do Dubrave ili Vinogradske, trebate danas puno vremena", kaže nam.
Hebranga smo naposljetku pitali ima li šanse da se bolnica u Blatu zaista stavi u funkciju. "Iskreno rečeno, ne vjerujem, jer ne vjerujem da bi EU mogao dati novac, a da ne traži od nas dokaz o uzdržavanju i održavanju te bolnice", kaže.
Dodaje i kako se slaže s konstatacijom da Hrvatska ima velik broj bolnica.
"Hrvatska ima takav oblik da mora imati velik broj bolnica. Nama treba još jedna bolnica. U Dalmaciji, od Splita do Dubrovnika, nema bolnice, to je ogroman potez i veliko područje kojem gravitiraju brojna naselja. Dapače, treba jedna bolnica između Splita i Dubrovnika, a ove druge treba planski podizati na višu tehnološku razinu", zaključuje Andrija Hebrang.
Bacanje magle u oči
Darko Milinović kaže da, kada se nema o čemu pričati u zdravstvu, onda se priča o bolnici u Blatu.
"Meni se kao ministru činilo da je taj projekt, barem u to vrijeme, neostvariv i krenuo sam u reformu zdravstvenog sustava tako da se nisam previše bavio bolnicom u Blatu. Ta bolnica bi trebala ne Zagrebu, već cijeloj Hrvatskoj. Sada su nam na raspolaganju i EU sredstva i mislim da bi bilo dobro da se to aktivira i da Hrvatska napokon dobije takvu jednu respektabilnu zdravstvenu ustanovu. Međutim, to bi istodobno značilo da bi, a ja sam kao ministar bio pobornik toga, zagrebački zdravstveni sustav trebao imati dvije uprave - jednu za državne bolnice, a jednu za gradske, odnosno one kojima je osnivač Grad Zagreb. Ovako, nažalost, svako brdo ima svog ravnatelja", kaže Milinović, dodajući da je u njegovo vrijeme bilo 16 bolnica, a on je taj broj smanjio.
Kada se nema o čemu pričati, onda se priča o bolnici u Blatu, kaže Darko Milinović
"Nadam se da će ministar u ovom novom pokušaju reforme zdravstvenog sustava svesti zagrebački zdravstveni sustav na jednu, odnosno na dvije uprave. U tom slučaju bi bolnica u Blatu itekako zadovoljavala, međutim tu će biti mnogo otpora. Tu je bio i strašan otpor kad sam i ja išao u spajanje", kaže.
"Kada se nema o čemu pričati u zdravstvu, onda se priča o bolnici u Blatu. Treba stabilizirati financijski sustav, treba ući u vrlo snažnu reformu zdravstvenog sustava koja će dovesti do financijske konsolidacije. Bez toga, trenutačno spominjanje bolnice u Blatu je bacanje magle u oči, ništa drugo", rezolutan je.
Milinović se slaže da se tu postavlja i pitanje održivosti sustava.
"Međutim, mi u tom trenutku, kada bi započela s radom i ostvarila se ta ideja bolnice u Blatu, to bi značilo da u Gradu Zagrebu nemamo ostalih bolnica. Napraviti još jednu takvu bolnicu, pa onda imati sve ostalo, onda je taj sustav neodrživ. Bolnica u Blatu mora biti, što bi se reklo, pet u jedan", kaže.
Tek bi onda ta održivost sustava bila bolja.
"Trebalo bi i manje financijskih sredstava za održavanje tako jednog velikog sustava, nego održavanje sada 15-16 sustava. Uvijek se postavlja ta priča, no ponekad ona krene samo kada se nema o čemu pričati. Idemo u reformu zdravstvenog sustava, stabilizirati financijski zdravstveni sustav, to je financijski temelj svih daljnjih napredovanja u zdravstvu", zaključuje Darko Milinović.
