U prvom Otvorenom uvodniku, još uvijek aktualna ministrica znanosti objašnjava tko je zaustavio novi Zakon o visokom obrazovanju
Jedna od najvažnijih karakteristika sveučilišta je sloboda mišljenja i stvaralaštva. Tako je to zapisano i u Ustavu RH koji postulira i autonomiju organizacije u skladu sa zakonom. Autonomija danas, kao i u proteklih nekoliko stoljeća, počiva na pretpostavci da su profesori i znanstvenici najobrazovaniji dio društva, stručnjaci koji su otvoreni za suradnju te svjesni svoje odgovornosti prema društvu u cjelini. Da bi sveučilište izvršavalo svoju misiju, najviše prostora na sveučilištu treba dati onima koji su izvrsni znanstvenici i nastavnici.
Boras i patuljci
Već duži niz godina svjedočimo da se naše najveće i najstarije sveučilište (kako mu često tepa rektor Damir Boras) pretvara u suprotnost načelima izvrsnosti, otvorenosti i uključivosti. Stvorene su akademske klike koje su povezane interesima za privilegijama i vlašću i koje nije briga za izvrsne i sposobne jer oni nagrađuju samo podobne. Zaogrnuti su togama, okićeni lancima i lentama, diče se članstvom u različitim opskurnim viteškim društvima, javno se hvale umreženošću s politikom, i to posebno s dvije najveće političke stranke.
Na Sveučilištu u Zagrebu istaknuta je osovina Boras - Čović s mnoštvom patuljaka koji ih slijede jer čekaju svoj dio kolača i nije ih briga niti za sveučilište niti kako da pomognu Lijepoj Našoj. Sve počiva na uslugama, suptilnim ucjenama i identificiranjem zajedničkog neprijatelja. Neprijatelj je sada MZO, a ne Vlada.
Na Senatu na kojem se uglavnom dižu ruke bez rasprave zapriječeno
je temeljno obilježje sveučilišta, a to je sloboda govora,
iznošenje argumenata te akademska rasprava kao podloga akademskom
informiranom odlučivanju. Vrhunac licemjerja je kada rektor sam
sebi dodjeljuje najviše znanstvene financijske potpore za
izvrsne. Na žalost, takav način rada često se prenosi i na
sastavnice sveučilišta, ali i na druga sveučilišta koja su se
ugledala na Sveučilište u Zagrebu, pa tako čak rade na svoju
štetu (npr. ne žele potpisati programske ugovore iako im nose
više financiranja).
Dobro je da postoje sveučilišta u Hrvatskoj kojima se upravlja
transparentno i strateški odlučuje pa se njeguje izvrsnost,
prihvaćaju različitosti te se tako sveučilište kvalitetno
pozicionira na nacionalnoj i međunarodnoj sceni.
Kako promijeniti Sveučilište u Zagrebu?
Vrlo brzo samovolji klika može stati na kraj Senat Sveučilišta koji je najviše tijelo upravljanja sveučilištem. Međutim, praksa pokazuje da je većina članova, uključujući i studentske predstavnike, pacificirana uslugama i slabo prikrivenim ucjenama i prijetnjama. Ako se ne slože s prijedlozima rektora, uvijek mogu doživjeti sudbinu ekipe s Filozofskoga fakulteta. Tako je opozicija u Senatu relativno malobrojna. Ipak, nije sve izgubljeno jer rektor se nije usudio staviti na glasanje prijedlog da se gradonačelniku Milanu Bandiću dodijeli počasni doktorat. Barem za sada.
Na žalost, način izbora rektora kojim on mora biti profesor na sveučilištu i o tome glasuju članovi Senata, na čiji pak izbor i uspjeh u poslovanju rektor ima izravan utjecaj, ne daje veliku nadu da će se situacija brzo promijeniti voljom Senata. Stoga je potrebno promijeniti Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju kako bi se uveli suvremeni oblici upravljanja sveučilištem, ali i način financiranja sveučilišta temeljem rezultata te kako bi bila jasna uloga države u kontroli zakonitosti i trošenju sredstva poreznih obveznika.
Zašto novi zakon nije donesen?
Nacrt zakona je pripremljen, stavljen u proceduru usuglašavanja u Vladi i možete ga naći na mrežnim stranicama MZO-a. Zašto do sada nije donesen? Ukratko - zbog otpora akademskih klika i zaustavljanja procesa donošenja zakona te nedostatka političke potpore od većinskog partnera u Vladi.
Imam dovoljno iskustva pa znam da ni s većinom političkih opcija neće biti sreće vezano uz ovo pitanje jer tu je na djelu velika koalicija. Niti u općoj javnosti nema značajnijeg pritiska da se visoko obrazovanje promijeni kao što je bilo za kurikularnu reformu jer se kod nas općenito ne prepoznaje presudna uloga visokog obrazovanja i znanosti u razvoju gospodarstva, ali i rješavanju velikih društvenih izazova.
Zato je krucijalno i jedino moguće da promjena krene iz samog Sveučilišta jer imamo izvrsnih znanstvenika, ljudi koji znaju kako je to u boljim i uređenim sustavima i da osovina Boras - Čović ne bi mogla opstati nigdje osim na Balkanu. U suprotnom, Sveučilište će i dalje biti sramotni primjer uništenoga razvojnog potencijala, a mogući su i procesi dezintegracije sveučilišta.
Uz korjenite promjene koje moraju krenuti unutar samih sveučilišta te uz pritisak gospodarstva i javnosti da se uspostavi jasna politička potpora promjenama još uvijek je moguće promijeniti pogrešan smjer u kojem sada ide većina sveučilišta u RH.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su isključivo osobni stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav redakcije RTL.hr-a
