Nedavno je u jednoj Facebook grupi osvanula objava u kojoj se žena žali da joj svećenik ne želi krstiti dijete jer ne živi u crkvenom braku.
"Mame koje žive u vanbračnoj zajednici i imaju djecu, da li ih mogu krstiti? Svoje prvo dijete smo mogli, a drugo nam ne želi. Da li je to do svećenika?", upitala je majka u toj Facebook grupi.
U komentarima javile mnoge druge majke koje kažu kako su normalno krstile svoju djecu.
"Krstili smo djecu prije vjenčanja. Svećenik je sam rekao da nema zapreke da dijete postane katolik ukoliko roditelji tako žele", "Današnji svećenici si daju previše prava. Svako dijete ima pravo biti kršteno bez obzira na status roditelja. Bitna je ljubav i razumijevanje", "Danas svaki pop svoje zakone kroji, po kanonskom svaka osoba ima pravo na krštenje, ali jedino kumovi moraju imati sve sakramente jer su oni jamci vjere", "Do svećenika je, naš je krstio bez problema", bili su samo neki od komentara.
Hrvatski salezijanac don Mihovil Kurkut komentirao je tu temu za Slobodnu Dalmaciju te kazao kako je Crkvi iznad svega do dobra djeteta, što krštenje po njezinu nauku svakako jest, no sljedeće je pitanje hoće li kršteno dijete biti odgajano u kršćanskoj vjeri - jer ako neće - onda je i takvo krštenje besmisleno.
"Krštenje nije samo 'naljepnica' koja je potrebna djetetu kako bi se napravila fešta i zapisalo ga se u crkvene knjige. Ono je osnovni sakrament, a kako tako malo dijete još nema vlastitu svijest za valjano krštenje potrebna je garancija da će živjeti u kršćanskom okruženju i biti odgojeno u tom smislu", kazao je.
"Kad je riječ o odbijanju svećenika da nekome krsti dijete, a to je doista rijetko, razlog možemo potražiti upravo u onome što sam gore naveo: da svećenik sumnja kako će dijete biti odgajano u kršćanskoj vjeri, jer u suprotnom krštenje ne bi imalo smisla", kazao je don Kurkut za Slobodnu Dalmaciju.
Kanonski zakonik u dva paragrafa o krštenju djeteta navodi kako je potrebno da na krštenje "pristanu roditelji, barem jedan od njih ili tko ih zakonito zamjenjuje; da ima osnovane nade da će biti odgajano u katoličkoj vjeri; ako te nade nema, neka se krštenje prema propisima krajevnog prava odgodi pošto se razlog obrazloži roditeljima; dijete katoličkih, dapače, i nekatoličkih roditelja, u smrtnoj pogibelji dopušteno se krsti, pa i protiv volje roditelja."
