Za smrt dvoipolgodišnje djevojčice Nikoll, koja je, zajedno s obitelji, bila pod nadzorom novogradiškog Centra za socijalnu skrb, zasad - nitko nije odgovoran. Prema dosadašnjim informacijama, ona je umrla od teških ozljeda nastalih zbog toga što ju je pretukla majka. Alarma CZSS-u bilo je mnogo; počevši od toga da je djevojčica na brzinu vraćena iz udomiteljske u svoju obitelj gdje se nije osjećala dobro, bakinih upozorenja, djetetove regresije i povraćanja, pa sve do majčinih dolazaka po pomoć.
Unatoč tome, iz Centra su već poručili kako "nije bilo informacija da postoji zlostavljanje prema curici", Hrvatska psihološka komora već je zaključila da su psihologinje radile po standardima, a Komora socijalnih radnika već je požurila reći da "nisu uočene veće greške", iako njihov nalaz još nije gotov.
"Činjenica da je majka ubila vlastito dijete, ali je i činjenica da su joj mnogi pri tome pomagali iako toga možda nisu bili svjesni. U Novoj Gradiški se, nažalost, nije dogodilo nikakvo čudo, samo je na površinu isplivala površnost i neprofesionalnost", ocjenjuje za Jutarnji psihologinja Mirjana Nazor uz svo dužno poštovanje prema teškim uvjetima rada socijalnih radnika.
Kakvi su to standardi?
Ovakvim će nalazima "de facto" biti uklonjena svaka odgovornost sustava ili odgovornih osoba unutar socijalne skrbi za smrt malene Nikoll, koja će u arhivima Ministarstva socijalne skrbi ostati samo statistički podatak u kojem je bilo sve po standardima struke. Aktivistkinja za ljudska prava Sanja Sarnavka takav nalaz smatra strašnim.
"Kad ovako umre dijete zdrav razum nalaže da se utvrdi odgovornost. Ako su to ispravni standardi, ako su ih se psihologinje doista i pridržavale, ako je sve bilo u redu, a dijete je unatoč tog 'reda' ipak ubijeno, onda im ti standardi ne valjaju! Ovakav nalaz traži da se hitno mijenjaju standardi jer su očito truli!", ogorčena je Sarnavka.
Psiholozi se zgražaju nalazom HPK
Hrvatska psihološka komora utvrdila je "kako su psihologinje obavljale poslove psihologa u CZSS u skladu sa Standardima rada psihologa u socijalnoj skrbi i donesenim mjerama Centra za socijalnu skrb - priopćila je HPK koja je stručni nadzor provela nad dvije psihologinje u CZSS-u. Jedna psihologinja je bila voditeljica Mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djeci, a druga je na mjestu psihologa. Obje psihologinje su pokušale ublažiti teškoće u prilagodbi uvjetovane gubitkom privrženog odnosa s udomiteljima i u tom smislu nailazile na suradljivost roditelja i udomiteljske obitelji."
Psihologinja koja je bila voditeljica Mjere, navode, "u tom smislu nije obavljala psihološku djelatnost tj. poslove psihologa u sustavu socijalne skrbi". Dodaju i da je "nastojala svojim stručnim kompetencijama i dugogodišnjim iskustvom u radu u socijalnoj skrbi doprinijeti kvaliteti odluka koje je donosio stručni tim. Druga psihologinja, kažu, "pružala je stručno utemeljene informacije o ponašanju preminule djevojčice i ostale djece u obitelji te je upozorila na promjene u ponašanju koje su bile očekivane kao posljedica separacije od udomitelja s kojima je dijete uspostavilo privrženost u ranom razdoblju, koja je otežala prilagodbu u primarnoj obitelji".
Nad takvim se nalazom zgražaju i sami psiholozi. "Nalaz Komore je krajnje birokratska formulacija koja ne znači ništa konkretno osim, naravno, da je sve u redu, samo je Nikoll mrtva", naglašava psihijatrica i psihoterapeutkinja Suzana Večerić i zaključuje da je iz njega nemoguće išta saznati.
Sarnavka ističe i dehumanizirani, birokratski jezik kojim se HPK obraća javnosti u ovako delikatnom slučaju te smatra da on zaslužuje osudu jer je nerazumljiv i neempatičan. Sarnavka se pita zar su htjeli reći da su "roditelje dobili na suradnju, a ta je suradljivost rezultirala smrću djeteta?!"
Prekršena abeceda djelovanja CZSS-a
Psihologinja Nazor upozorava da javnost nije saznala odgovore koji bi trebali biti abeceda djelovanja centara. Naime, nitko ne zna tko je i zašto utvrdio promjenu sposobnosti roditelja. "Roditelji umrle djevojčice bili su nedovoljno kompetentni za svoju ulogu u vrijeme kada se Nikoll rodila te je zbog toga dana u udomiteljsku obitelj. Kako se dogodio taj nevjerojatni obrat? Dok su imali jedno dijete, nisu uspjeli funkcionirati kao roditelji, a prije približno pola godine, valjda potezom nečijeg čarobnog štapića, postaju sposobni brinuti se o čak troje djece", ističe ona te dodaje da joj nije jasno tko je i po kakvim kriterijima odlučio vratiti curicu u njenu obitelj.
"To su očito bili korisnici, jer je odluka donesena u skladu s njihovom željom. A ona je, čini se, bila motivirana njihovom materijalnom situacijom. Nisu se baš zaželjeli svog djeteta, već im je trebao dječji dodatak. I Centar im je uslišio molbu!? Je li moguće da je to zaista bilo tako?!", pita se Nazor.
Kada je već donesena takva odluka, psihologinja smatra da je trebalo odrediti i stalno profesionalno praćenje obitelji. "Potpuno je zanemarena činjenica da su biološki roditelji maloj Nikoll bili potpuni stranci, kao i ona njima. Roditelji nisu mogli ostvariti emocionalnu povezanost s djetetom. Centar je i dijete i roditelje doveo u psihološki vrlo traumatizirajuću situaciju. Prisiljeni su bili živjeti zajedno, bez stalnog nadzora i pomoći kako postepeno izgraditi kakvu takvu emocionalnu povezanost. Djevojčica je sigurno silno patila jer se našla u zastrašujućoj situaciji. Istrgnuta iz ruku koje su grlile, koje su se igrale s njom, koje su je štitile od nevolja. Zbog toga joj je bila neophodno nužna psihološka pomoć. Ali ne jednom u deset dana, a možda još rjeđe, ili čak nikada. Ako se ta pomoć nije mogla osigurati, dijete nije smjelo biti vraćeno biološkim roditeljima", tumači Nazor.
A gdje je pomoć majci?
Pomoć je, drži ona, trebala biti ponuđena i majci. "Ako je i pokušavala uspostaviti kontakt sa kćerkicom nailazila je sigurno na otpor. Početi graditi odnos privrženosti u trećoj godini života zahtjevan je posao koji iziskuje strpljenje, ali i neka znanja. I majka (vjerojatno i otac) i kći su se našle u situaciji koja je bila frustrirajuća, opterećujuća, možda nepodnošljiva. Svima je pomoć trebala gotovo svakodnevno. Ali, koliko sam shvatila ta je pomoć izostala. Možda majka pomoć nije željela, možda nije bila svjesna da joj je pomoć neophodna, ali to je potpuno nevažno. Djelatnici Centra su morali znati što je u takvoj situaciji neophodno potrebno", govori psihologinja Nazor.
Sarnavka poručuje da je slučaj male Nikoll duboko uznemirujući kao i zaključak da je sve odrađeno po standardima: "Predstavnica socijalnih radnika već je natuknula da nisu uočene veće greške. Što bi se tek dogodilo da se nije izbjegnulo veće?! Možda bi djevojčica bila dvaput ubijena", zaključuje.
