Kako bi mogao krenuti u pravnu bitku s državom, potreban mu je još samo jedan papir, i to očitovanje o invaliditetu, ali taj jedan papir nikako da stigne. Antonija tako državne službe vozaju već mjesec dana, prebacujući lopticu s jedne na drugu službu, a papira i dalje nema. O njegovom slučaju pisala je Slobodna Dalmacija.
Zaposlenim invalidima ukida se invalidnina
Milanović vodi pravnu bitku s birokracijom jer mu država zbog zaposlenja ukida status osobe s invaliditetom, iako je stopostotni invalid. Naime, prema Zakonu o socijalnoj skrbi iz 2013. godine, invalidima se oduzima invalidnina onda kad se – zaposle.
'Kao da sam sa zaposlenjem prestao biti stopostotni invalid', ogorčen je 29-godišnjak.
Iako kao prvostupnik knjižničarstva i magistar novinarstva ima pravo na punu plaću, Antonio radi na pola radnog vremena i dobiva pola plaće. Odgovor koji je dobio iz Sektora za analitiku i tržište rada Ministarstva rada i mirovinskog sustava, naime, kaže da je njegova plaća razmjerna vremenu provedenom na radu jer knjižnica Zadar u kojoj radi ne spada među poslodavce koji imaju pravo na subvenciju plaće pri zapošljavanju osoba s invaliditetom.
Neuredni i nepostojeći zakoni
'Radim pola radnog vremena jer zbog svoje dijagnoze ne smijem raditi puno vrijeme od osam sati. Trenutno mi fali 900 kuna do pune početne plaće koja mi pripada po struci, a država ne zna iz kojeg fonda to namaknuti', ispričao je Antonio Milanović za Slobodnu Dalmaciju. Dodaje kako se državne službe pozivaju na neuredne zakone ili zakone koji uopće ne postoje.
Zbog te dvije stvari Antonio priprema ustavnu tužbu te će tražiti izmjene Zakona o socijalnoj skrbi i pokušati dobiti punu plaću koja mu pripada.
Upravo tu kreću njegovi problemi jer mu je za tužbu potrebno prikupiti veliku količinu dokumentacije. Antonio je to i napravio, ali mu fali famozni jedan papir, a to je spomenuto očitovanje o njegovoj invalidnini.
Hitno očitovanje, al još ga nije dobio
Iz Ureda predsjednice Republike uputili su ga da očitovanje zatraži od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.
'Zahtjev sam poslao početkom kolovoza, faksom, jer u 21. stoljeću nemaju službeni mail. Uz zahtjev sam napisao i da mi je potrebno hitno očitovanje. Tu počinju moji problemi', govori Antonio. 'Kada sam ih nakon tjedan dana zvao da provjerim u kojoj je fazi moj predmet, HZMO mi je odgovorio da zahtjev uopće nije kod njih, nego da je proslijeđen Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Krećem njih zvati, a oni me upućuju na jedan od svojih ureda', prisjeća se.
Bitka s uredima za vještačenje trajala je dva tjedna jer se, kako kaže, na brojeve telefona koje su mu dali nitko nije javljao. Nakon dva tjedna zvanja, konačnu mu se netko javio na telefon, no samo da bi ga proslijedili na drugi broj...
Slali ga od ureda do ureda
'Rekli su mi da nazovem Ured ravnatelja za vještačenje na koji mi se javila gospođa Martina. Rekla mi je da mog zahtjeva nema nigdje u sustavu. Kada sam joj ispričao o čemu je zapravo riječ, rekla je da ni oni, a ni HZMO nisu nadležni za to, nego Centar za socijalnu skrb u Zadru i Ministarstvo za demografiju koji bi slučaj trebali proslijediti Ministarstvu rada i mirovinskog sustava', nastavlja Antonio i dodaje kako su ga na njih uputili iz Ureda predsjednice RH.
A ako ured Kolinde Grabar-Kitarović ne zna gdje bi se njegov zahtjev trebao uputiti, tko će onda to uopće znati?
'U utorak ujutro sam ponovno zvao mirovinsko i opet su me počeli vrtjeti u krug. Uputili su me na središnju službu u kojoj se, naravno, nitko nije javljao na telefon. No, ni ovaj put, kao ni jedan do sada, nisam odustao. Kada je netko konačno podigao slušalicu, rekli su mi da im sustav ne radi i da mi ništa ne mogu provjeriti te da ih zovem nakon podne. Nakon podne se nitko nije javljao, a ni u srijedu ujutro, šta da vam više kažem...', razočaran je Antonio.
Majka mu je najveći oslonac
Predstojnik Područnog ureda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u Zadru Vice Šimurina objašnjava da informacije o statusu predmeta mogu dobiti jedino osobe koje su uključene u taj predmet, a Slobodna Dalmacija odgovor nije uspjela dobiti ni od službe za odnose s medijima.
Priča Antonija Milanovića dokazuje da je u životu, unatoč tjelesnim oštećenjima, zaista sve moguće. Iako zbog komplikacija prilikom poroda od rođenja ima cerebralnu paralizu i oštećenja na mozgu, što je uveliko utjecalo na njegovu motoriku i kretanje, Antonio je prošle godine na Sveučilištu u Zadru diplomirao novinarstvo. Tijekom studija knjižničarstva u Zadru susretao se s mnogim problemima i predrasudama te, kako nam kaže, omalovažavanjima i neuzimanju u obzir njegova invaliditeta, no svoje cjelokupno školovanje ipak je uspješno priveo kraju. Antonio je do sada ima 27 operativnih zahvata, a njegov glavni oslonac u svemu je njegova majka.
