U Hrvatskoj je u proteklih dvadesetak godina stvoren iznimno snažan "kult nerada". Postali smo zemlja u kojoj se ne isplati proizvoditi, ni raditi pa su mnogi, iako omalo grubo rečeno, pribjegli liniji manjeg otpora. Potkrjepljuju to i podaci da imamo veliki broj onih koji su vrlo mladi, a u mirovini su, veliki broj onih na Zavodu za zapošljavanje koji ni ne žele raditi, ali i onih zdravih i sposobnih kojima sustav omogućava socijalnu pomoć na razini radničke plaće, piše Glas Slavonije.
Kad je riječ o socijalnoj pomoći, primjerice na području Centra za socijalnu skrb Osijek, čak 2300 radno sposobnih osoba prima zajamčenu minimalnu naknadu. Dodaju li se njima maloljetnici stariji od 15 koji se ne školuju, radno nesposobni i stariji broj se penje na 3477.
Naknade oko 3000 kuna plus besplatne razne usluge
Primjerice, četveročlana obitelj koju čine radno sposobni bračni supružnici s dvoje djece školske dobi mjesečno prima 1600 kuna zajamčene minimalne naknade - po 480 kuna za odraslu osobu i 320 kuna za svako dijete. No, osim toga, svako dijete prima 299 kuna dječjeg doplatka. Od grada ili općine dobivaju i 800 kuna za režijske troškove te bon od 200 kuna za plaćanje struje. Kada se zbroje sve financijske pomoći, to bi na primjeru te obitelji iznosilo 3198 kuna, što je iznos za koji radi vrlo velik broj zaposlenih radnika u poduzećima. Ni to nije sve, primatelji socijalne pomoći imaju besplatan javni prijevoz, djeca im ne moraju plaćati topli obrok u školi, a imaju mogućnost i dobivati pomoć od Caritasa, Crvenog križa ili raznih dobrotvornih udruga.
Oko tri tisuće kuna vrte se i iznosi naknada obitelji s 4 radno sposobne osobe, samohranog roditelja s dvoje djece.
Traže se radnici, no neradnici koji ne žele raditi pronađu izlaz
Iako brojni nemaju mogućnost pronalaska posla, brojni ga zbog pristojnih naknada niti ne traže. Neki su među njima, priča načelnik jedne općine nedaleko Osijeka, postali i pravi profesionalci u "vrludanju" zakonskim propisima kako bi izbjegli zapošljavanje. A naši poslodavci u posljednje vrijeme itekako traže radnu snagu. I ne mogu je pronaći.
Predsjednik Sindikata PPDIV-a Šimo Orešković također je upoznat s problemom koji, kaže, nije uspjela riješiti niti jedna vlada do sada. On, napominje da bi trebalo napraviti dobru analizu strukture onih koji u svakoj lokalnoj samoupravi primaju potpore i izdvojiti one koji državu i njene građane iskorištavaju. Pritom napominje kako je nekima potrebna i dvostruko veća pomoć, koju ne mogu dobiti zbog onih koji taj sustav zloupotrebljavaju.
