Imam neku blesavu tradiciju sama sa sobom, kao svojevrsni posljednjipozdravmoru, pogotovo kad znam da mi je to zadnje morsko kupanje te godine... Prestanem shvaćati zdravo za gotovo taj posljednji ulazak u vodu, oprostim i tom oštrom kamenu na dnu koji me po petstoti put ogrebao, a kad otplivam do bove, okrenem se prema plaži i lagano upijam pogled i miris pred sobom. Zaronim još koji put, ali ovaj put graciozno poput sirene, kako bi se što više stopila s okolinom.
Ovo ljeto skoro nisam posljednji dan na moru iskoristila na plaži pa sam u sebi plakala jer nisam imala svjesnioproštaj. Zašto? Jednim dijelom jer sam luda k'o šlapa, drugim jer kao kontinentalac stvarno uživam i cijenim tih par slobodnih dana koje mogu provesti na moru puneći baterije, slušajući cvrčke i prigovarajući kako mi je prednja strana tijela bjelja od stražnje.
Omamljena hitovima ljeta koji ti se, iako to ne želiš, uvuku pod kožu pa uz Magazinovu 'No no no no no no' (ako je to pravo ime pjesme, pogodila sam) i Sandijevu 'jamajkansku' 'Našu pjesmu' s neosporivo fulanom rimom 'kakva Ibiza, ovdje nam je bolje' umjesto 'ovdje nam je špica', uspjela sam jedan sunčani dan na plaži odjenuti svoje 'stalkersko' odijelo (čitaj: sakrila se iza kreme za sunčanje faktora 20) i osluškivati.
I ajme, što sam sve čula kad sam nakratko utihnula vlastite misli i malo se osvrnula oko sebe...
Nema ništa ljepše od uživancije na plaži bez interneta uz dobru knjigu... Škljoc, Share, Uploading...
Načula sam grupicu muških (slobodna procjena srednje ili kasne
dvadesete zbog izostanka mladenačkog paperja na bradi, iako danas
nikad ne možeš biti siguran) kako pričaju o jednom naizgled običnom odlasku u kino s curom.
Dakle, priča je išla ovako nekako...
Dečki su počeli analizirali kako bi se cura trebala odjenuti
prilikom njihovog prvog odlaska u kino. Casual izdanje
je poželjno, ako se slučajno nisu kasnije dogovorili za neku
večericu, ali ni slučajno se ne bi pred kino blagajnama smjela
pojaviti u štiklama. Prilikom kupovine karata, trebala bi
izvaditi novčanik, kako bi pokazala da
nijesponzoruša i da je spremna
platiti karte, iako se to na kraju neće dogoditi, ako je muško
pravi džentlmen. Glavno da je
pokazala da ne očekuje muško spoznorstvo i dobru volju.
Ne bi trebala inzistirati na ljubavnim sjedalima, barem ne tijekom prvog odlaska u kino jer će se muško već tada osjećati kao da ga želi posjedovati, i to mu je prvi znak da mu njegova potencijalna djevojka u budućnosti njihovog odnosa možda neće dati da 'diše'. To je jedna stvar, a drugi 'problem' je da on nema gdje ruku nasloniti tijekom filma, ako su na spojenim sjedalima, a možda je prerano za pipkanje.
Kokice i sok bi trebala platiti ona, ili opet, barem pokazati inicijativu, odnosno iz pristojnosti izvaditi novčanik, tek toliko, da se potvrdi dojam dobrog odgoja, već jednom vidljiv prilikom kupovine karti.
Što se tiče gledanja filma, djevojka ne bi trebala previše zapitkivati ako ne razumije tijek radnje, a ni previše se smijati, pogotovo kada scena nije toliko ni smiješna jer tako otkriva da se previše trudi i muško tada polagano prestaje biti 'lovac'... Nakon ove izjave, dečki su nastavili o 'nedopustivim' radnjama poput srkanja soka iz slamke i tipkanja po mobitelu, a posebno bi ih iziritirala činjenica da se ženska check-ina s Njim, watchingTaj i taj film, atTo i to kino. Nije ih brinulo da će njihovoj ženskoj zazvoniti mobitel, jer hvala Bogu postoji ova reklama prije svakog filma koja ih je riješila te neugode.
Nakon što je film 'završio', spomenuli su da je bitno da djevojka kokice ne ostavi na sjedalu ili razbacane posvuda jer je i to pokazatelj odgoja, odnosno urednosti same žene. Poslije kina, djevojka svakako ne bi trebala inzistirati na tome da je otpratiš doma, pogotovo ako živi Bogu iza nogu, a i o muškarčevoj volji i impresiji nje tijekom ovog izlaska ovisi hoće li se sam ponuditi učiniti isto. I ONDA SMO MI ŽENE KOMPLICIRANE i ZAHTJEVNE! Moram priznati da me uplašilo ovo 'seciranje' običnog odlaska u kino. Vjerujte mi, ovo ne bi mogla izmisliti da sam htjela!
Nisu ni babe na plaži bile drukčije, pogotovo one koje dolaze našminkane, opale pedeset selfieja i objave ih s prigodnim tekstom: Nema ništa ljepše od uživancije na plaži bez interneta uz dobru knjigu... a potom Share, Uploading... Uhvatila sam dvije takve kako pričaju o neka dva 'jadnika' koja su iskoristila noć prije. Pitale su se koliko je novaca otišlo frajerima na čašćenje žena za koje su mislili da će ih na kraju izlaska 'dobiti', a one su proračunato od samog početka znale točno koliko pozornosti trebaju davati da bi održale zainteresiranost, trljajući ruke jer znaju da će se i ovu večer besplatno napiti i pobjeći u nekom trenutku. Baš mi je žao kako nekad znamo biti zlobne.
I evo me natrag u us*anom Zagrebu, koji je očigledno na razini cijele metropole izazvan na #IceBucketChallenge jer konstatno pada ledena kiša, a sunca 'donira' na kapaljku.
Za dobrodošlicu me neki dan u stanu dočekao roj osa i napao me usred noći. Da, roj osa. Prvo sam naivno smatrala da ako ja njih ignoriram, ni one neće dirati mene pa sam se pokrila dekom po glavi. Pomislila sam da će me njihovo jednolično zujanje uspavati. Ali ne, one su bahato, kao da su povrijeđene zbog danog 'ignora' odlučile meni uletjeti pod deku i upiknuti me.
Kad mi je puknuo film i pojavila se žila na čelu k'o Angelini kak' zna, ja se odlučila zakamuflirati slojevima odjeće kao da ulazim u ebolom zaraženo područje. S kapuljačom na glavi i 'ne bu mene niko jebal' stavom te Oshinom knjigom 'Biti u ljubavi' kao glavnim oružjem, krenula sam u krvavi pohod. Potamanila sam ih minimum dvadeset, a leševe sam brojala i iduće jutro. Dogodio se OSOCID, istrijebila sam ih. Zaslužile su to. Prokletnice. Mene usudile pikat'. Nadam se da nitko neće zvat Prijatelje životinja zbog ovog ispada. Prehrambeni lanac je pokazao da sam jača, jbg.
Par dana kasnije, još nepozvanih gostiju. Mačak nazvan Fefač (ne pitajte zašto) koji je par sati proveo kod mene, te je svojom milom facicom jednostavno pozivao na maženje, inkognito je u moju sobu prošvercao i buhe, tako da sam idućih par dana provela dezinficirajući čitav stan i osvrtajući se na svaku ispalu vlas s kose koja me poškakljala po ruci jer sam 'zabrijala' da mi buha negdje na tijelu leže jajašca. Iju.
My point, welcome to real life, welcome to Zagreb, goodbye morske shituacije, barem za ovu sezonu. Nadam se da mi ostatak godine neće ličiti na ovih prvih par dana provedenih u Zagrebu otkad sam se vratila. Insekti neka me se klone, i ovi životinjski, a pogotovo ovi ljudski vampiri. Uljepšat ćete mi život.
I sunce, izađi molim te, da bezveze nisam riskirala rak kože ovoljetnim sunčanjem, a sad tu boju nemam gdje ni pokazati i stalno sam u dugim rukavima. Mogla sam to silno maslinovo ulje iskoristiti za jednu obilnu obožavanu porciju dagnji na buzaru, a ne ga trošiti na svoju guzaru.
Gotova je ljetna pauza, sad ću opet, na vašu sreću ili nesreću, otpetljavati vlastite misli naočigled vas svaki četvrtak u tjednu!
Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Od nedavno me možete pratiti i na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine'.