Aktivisti ne odustaju od Vruje pa su volonteri "Festivala bespravne gradnje i devastirane prirode Vruja" posadili sto sadnica autohtonog bilja. Sunčani dan u Dalmaciji iskoristili su i za prikupljanje otpada u uvali koja je sinonim za devastaciju i nebrigu.
Lopate, krampovi, sadnice i voda. Sve što vam uz malo volje treba
da bi prirodi, vratili ono što su joj neki drugi sebično oduzeli.
Poruka za njih i više nego jasna, govori nam Lara
Javorčić iz udruge „Zasadi stablo ne budi
panj”.
Osim lokalnih mještana, po prvi put u sanaciju uvale Vruja,
uključile su se i jedinice lokalne samouprave koje
teritorijalno dijele ovaj jedinstveni prirodni fenomen.
Augustin Jakir iz Brela govori: "Svi smo mi tu zaduženi za rad i
ekologiju, za čuvanje ovoga svega, tako da ovi ko šta može ponit,
koliko i kako, bitno je da se radi, da se napreduje u ovakvim
akcijama koje su uvijek dobrodošle".
Bruna Fistanić iz Piska kaže: "Nas duša boli
gledat ovu golet, sada i ovaj kamenjar tako da vidite i sami da
je to ogromna površina i trebat će vremena. Evo odlučili smo
krenit pa koliko toliko dat jedan tač, a onda ćemo vidit s
vremenom opet u jesen. Čisto da podižemo svijest ljudi".
A sve se zakotrljalo prošlog ljeta s prvim Festivalom bespravne
gradnje i devastirane prirode, nakon kojeg se u slučaj
devastacije Vruje uključilo i državno odvjetništvo.
Andrea Topić iz Festivala bespravne gradnje i
devastirane prirode Vruja tvrdi: "Ne planiramo stati. Mi od toga
želimo napraviti tradicionalnu manifestaciju, jednostavno ne
želimo dati gušta tu svim tim bespravnim graditeljima".
A inicijative niču diljem Hrvatske. Svi za jednog, jedan za sve.
Perica Štefan iz
inicijative „Čisteći medvjedići” kaže: "Ovo nije sprint, ovo
je maraton i vjerujemo da će neke buduće generacije neće imati
probleme s kojima se mi sada suočavamo".
Zato se trn, kaže stara poslovica, oštri od malena, a tome je
posvjedočila i trogodišnja djevojčica koja je došla pomoći. Bez
njih, kažu volonteri, sve bi bilo uzalud.
"Mislim da se to pomalo zaboravlja, obzirom na to da eto sve više
se vodi računa o betonu, a manje o prirodi i o zelenilu. Moramo
dakle i mladi naraštaj učiti kako sutra se odnositi prema
prirodi", zaključuje Lončar.
Jer priroda nije naša, samo smo je posudili od budućih naraštaja.