U Hrvatskoj, prema Registru političkih stranaka, postoji 161 politička stranka. Velik broj njih nikad nije izborio svoje mjesto u Saboru, no i to govori o demokratičnosti i jednostavnosti njihova osnivanja. U takvom liberalnom okruženju odjeknula je izjava predsjedničkog kandidata Miroslava Škore, koji je 2. rujna u emisiji Bujica na pitanje voditelja Velimira Bujanca bi li zabranio djelovanje SDSS-a ako dobije takav zahtjev, odgovorio kako ne isključuje tu mogućnost, ako se za to stvore preduvjeti.
"Ja smatram i znam da je predsjednik u mogućnosti pokretanja zabrane nekih političkih stranaka i ne govorim ovo da bih skupljao jeftine političke bodove. Međutim, bez obzira na sve, ja sam čovjek koji bi pokrenuo zabranu određenih političkih stranaka, ukoliko se za to stvore preduvjeti. Ono što ja vidim kao problem kod Pupovca i njegove stranke je to da ide po mišljenje na Frušku goru i da onda destabilizira Republiku Hrvatsku. On se ponaša kao da je druga strana", rekao je Škoro i na Bujančevo inzistiranje o zabrani dodao: "I zabrana je dio toga. To je kao i kod odgoja djece. Nekada djetetu moraš zabraniti da gleda televiziju na neko vrijeme, zašto ne?"
Škoro je u emisiji Buijca iznio ideju o zabrani SDSS-a
ŠKORO KOD BUJANCA: ‘Ići ću u Bleiburg, ali i u Jasenovac’; poslao poruku i svima koji ga pitaju gdje je bio ’91.
'Nema elemenata za zabranu stranaka'
O tome smo razgovarali s dvoje ustavno-pravnih stručnjaka, Sanjom Barić i Đorđom Gardaševićem koji se slažu u tome da nema nikakve pravne osnove za ukidanje SDSS-a, iako dodaju kako predsjednik može pokrenuti postupak za zabranu stranaka. "Nemam apsolutno nikakve profesionalno-stručne dileme i ovo što govorim nije vrijednosni sud. To je vrlo vjerojatan pravni ishod – nema elemenata za zabranu ove stranke ili drugih stranaka", kaže Sanja Barić, predstojnica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci.
Ukidanje političkih stranaka propisano je u članku 6. Ustava, gdje piše da su protuustavne "političke stranke koje svojim programom ili nasilnim djelovanjem smjeraju podrivanju slobodnoga demokratskog poretka ili ugrožavaju opstojnost Republike Hrvatske. O protuustavnosti odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske."
"Takvo djelovanje bi bilo kad bi netko rekao da želi prodati dio teritorija RH, da vrši nasilje fizičke vrste, vrši oružanu pobunu ili želi izdvojiti dio teritorija nasiljem. To bi bilo uvođenje kraljevine, uvođenje smrtne kazne, prijekog suda, linča, ukidanje sudova općenito, tako nekakvi potpuno anticivilizacijski i protuustavni slučajevi. Što se tiče rušenja državnog poretka to bi se tek u praksi trebalo pokazati, no ni nacističke stranke u Njemačkoj, nisu bile zabranjene jer se smatralo da će drugim mehanizmima se razriješiti, to bi morala biti neka ozbiljna prijetnja", zaključuje profesorica Barić.
Nijedna stranka nije zabranjena
Stranaka koje bi činile ozbiljne prijetnje u hrvatskoj povijesti nije bilo. Barić ističe i primjer nepravomoćne presude protiv HDZ-a iz 2014., kada se isticalo pitanje zabrane, no ustavno-pravni stručnjaci su zaključili kako za to nema osnove jer se nije radilo o nasilnom činu protiv države, već o koruptivnim radnjama.
Barić smatra kako SDSS ne ispunjava uvjete za zabranu te smatra kako se drugi motivi kriju iza Škorine izjave. Misli kako je to reakcija na nedavni komentar Milorada Pupovca kako je Hrvatska faktor destabilizacije u regiji i da se veliča ustaški pokret.
"Određene stvari koje mu je Škoro stavio na račun u intervjuu su njegovi vlastiti politički stavovi, jedne kvalifikacije, vrijednosni sudovi, s kojima se možete ili ne morate složiti, ali ništa više od toga. Prema tome, tu nema nikakve pravne pozadine koja bi bila vrijedna pažnje, ali svakako ukazuje na politički manifest te način gledanje te publiku kojoj se želi obratiti ili poruke koje želi poslati", smatra Barić.
Procedura zabrane
Čak i kada bi Škoro imao pravne osnove, o svemu bi odlučivao Ustavni sud, koji, pak, objašnjava Barić, nema rok u kojem mora donijeti presudu. Docent s Pravnog fakulteta u Zagrebu, Đorđe Gardašević, pojasnio nam je postupak zabrane političke stranke. Kaže kako predsjednik ne može zabraniti političku stranku jer je to u isključivo nadležnosti Ustavnog suda. Predsjednik samo može Ustavnom sudu podnijeti zahtjev za zabranu rada stranke.
"Postupak zabrane ide na način da zahtjev za zabranu rada političke stranke, odnosno njezina dijela, mogu podnijeti predsjednik Republike Hrvatske, Hrvatski sabor, Vlada Republike Hrvatske, Vrhovni sud Republike Hrvatske, tijelo koje obavlja registraciju stranaka i Državni odvjetnik Republike Hrvatske. Nakon toga Ustavni sud utvrđuje postoji li neki, ranije navedeni razlog zabrane političke stranke te, ako takav razlog postoji, donosi odluku o zabrani, na sjednici na kojoj sudjeluju svi suci Suda. Stranka se danom objave te odluke briše iz registra političkih stranaka", kaže Gardašević.
Nema elemenata za zabranu SDSS-a, kažu pravni stručnjaci
Dva načina za izmjenu Ustava
S obzirom na to da je Škoro već u videu kojim najavljuje svoju kandidaturu za predsjednika govorio o izmjenama Ustava kojim bi povećao ovlasti predsjednika, a i nakon toga mu se kampanja vrtila oko toga, pitamo naše sugovornike može li se ova izjava o zabrani stranaka povezati sa Škorinom najavom proširenja ovlasti i koliko su njegova obećanja realna.
"Ne bih mogla sa sigurnošću reći koliko se ozbiljno želi bilo što od toga provesti, ali znam kako to zvuči onome tko ne zna dovoljno o tome što se može, a posebno onome koji nije ni razmišljao o tome što je dobro u demokraciji, nego samo o tome da ništa ne valja. Jer mora se razmišljati da su procedure, kakve god da jesu, bolje nego autoritet jedne osobe ili uskog kruga osoba, ma kako se oni čine nama kao prosvjetitelji ili spasitelji. Prije svega, to je jedna dobro odrađena PR poruka, ali bi li išta od toga stvarno napravio, uključujući i ovo što je ovih dana govorio – nije to baš tako lako. Osim toga to uopće nisu rješenja", smatra Barić.
Profeosr Gardašević upozorava kako se Ustav može promijeniti na dva načina i kako su Škorine zamisli o izmjenama Ustava neprovedive. "Ustav se mijenja na dva načina: odlukom u Hrvatskom saboru ili na referendumu. Oba postupka može inicirati i Predsjednik Republike, uz jednu važnu razliku: kada traži promjenu Ustava od Sabora, Predsjednik to može učiniti sam, a kada traži raspisivanje ustavotvornog referenduma, za to mu je potreban prijedlog Vlade i supotpis predsjednika Vlade.
Po mojem stručnom ustavnopravnom mišljenju, konkretne izmjene Ustava koje je iznio navedeni kandidat, a sagledane u svojoj cjelini, predstavljaju prekomjerno, teorijski i praktički neodrživo narušavanje sustava kočnica i ravnoteža u organizaciji vlasti kako je ona temeljno zamišljena hrvatskim Ustavom i kako se postupno gradi od 2000. godine. Smatram da se ulogu Predsjednika Republike ne bi smjelo jačati na način da mu se daju nove ovlasti koje – istovremeno – presižu u područje izvršne (Vlada), zakonodavne (Sabor) i ustavnosudske (Ustavni sud) vlasti", zaključuje Gardašević.