Svakog ljeta, kao po pravilu, dođe do sukoba između koncesionara plaža i nositelja koncesijskih odobrenja s jedne strane i kupača s druge oko korištenja plaža. Sukob se vrti oko ležaljki i suncobrana, a glavno pitanje je mogu li kupači staviti svoje ručnike na prostor koji je pokriven ležaljkama i suncobranima za iznajmljivanje, piše Novi list.
U cijelom kaosu postavlja se pitanje tko je u cijeloj priči u pravu.
"Osnovna razlika između koncesije i koncesijskog odobrenja je što se koncesije daju za površinu na kojoj se obavljaju djelatnosti od strane koncesionara sukladno ugovorenim pravilima, a koncesijska odobrenja se daju samo za djelatnosti, bez obveza vezano za područje u smislu održavanja, uređenja, izgradnje i slično", objasnila je na upit Novog listaNada Milošević, pročelnica Odjela.
Kada se radi o koncesiji, koncesionar ima pravo postaviti sredstva za obavljanje djelatnosti na plaži kako je to predviđeno idejnim rješenjem ili idejnim projektom, ako se radi o koncesiji s pravom građenja, objašnjava ona.
Gradonačelnici ili načelnici koji donose godišnje planove upravljanja na nivou grada/općine, mogu propisati da se ležaljke ili drugi objekti koji se iznajmljuju ne mogu postavljati prije nego što kupac plati uslugu, recimo ležaljku, ali tu se postavlja pitanje gdje će nositelj odobrenja postaviti ležaljku ako u to vrijeme nema mjesta na plaži već je sve zauzeto ručnicima?
Za dodjelu koncesije ovlaštena je Županije putem Županijske skupštine koja donosi odluku o davanju koncesije.
‘Odobrenja su početno bila zamišljena kao prijelazno rješenje, ali su na neki način postala pravilo’, objašnjava pročelnica Milošević.
U pravilu sukobi eskaliraju kad se tema eksploatira u medijima.
Svaka strana naravno, ima svoju verziju priče. Do ekscesa dolazi na plažama koje 'oduvijek' koristi domicilno stanovništvo i vikendaši.
"Došla je gospođa, pomaknula ležaljke i stavila svoj ručnik. Upozorio sam ih da to ne mogu raditi, da se premjeste na drugi dio plaže. Počela je protestirati i prijetiti. Tražila je da joj pokažem ploču gdje piše da imam koncesiju. Kad sam to pokazao, tražila je papire. Kad sam pokazao papire, šutnula je ležaljku i prijetila odvjetnikom", tvrdi koncesionar iz Novog Vinodolskog.
"Radi se o stotinama tisuća kuna. I normalno je da želim zaraditi. Nisam ja odlučio da plaža ide u koncesiju, ja sam se samo javio. Živim od plaže. Ima prostora sa strane na kojima se može kupati", dodaje on.
Kupači imaju nešto drukčiju priču.
"Prijete ljudima s djecom koja dođu na plažu, bacaju ručnike. Godinama se kupamo na plaži, a sad nas tjeraju u kut, na najgori dio plaže. Osim toga, svake godine je sve više suncobrana i ležaljki. Kontrolira li to netko uopće? I pitanje je gdje će se običan svijet kupati. Plaže i more ostat će rezervirani za bogate", kažu oni, piše Novi list.