Europska je agencija za sigurnost hrane donijela uredbu koja obvezuje sve članice Europske unije da pojačano nadziru akrilamid u hrani. Sastojak je to koji prirodno nastaje prilikom prženja hrane, a povećava rizik od raka.
'Ne može se zabraniti jer to nije dodani spoj, pojavljuje se prirodno'
Kako je četveromjesečni prijelazni rok završio, ugostitelji sada moraju paziti da gostima ne poslužuju preprženu hranu, javlja Dnevnik.hr. Uredba je stupila na snagu ovaj mjesec, a iz ureda hrvatske europarlamentarne Biljane Borzan poručuju da se ne radi o zabrani, već o mjerama za smanjenje akrilamida. 'Akrilamid se ne može zabraniti jer nije dodan, već se prirodno pojavi kod prženja', pojašnjavaju u uredu Biljane Borzan. Smanjenje mora doći do najmanje moguće mjere, a u uredbi stoje poželjne granične vrijednosti prisutnosti akrilamida. Taj se kemijski spoj prirodno pojavljuje u namirnicama koje sadrže škrob, a prilikom termičke obrade na temperaturama iznad 120 stupnjeva Celzijevih. Najviše se to događa pečenjem, prženjem i u industrijskim procesima obrade hrane.
Što je namirnica tamnija, veća je koncentracija akrilamida
Posmeđivanje hrane utječe i na okus. Što je namirnica tamnija, u njoj je veća koncentracija akrilamida, a primjeri su zagoreni tost ili tamniji čips. Akrilamid je slučajno otkriven tek 2002. godine, iako je u hrani prisutan već tisućama godina. Najviše ga unosimo kavom, čipsom, pomfritom, keksima i pekarskim proizvodima, a može ga biti i u suhom voću, povrću, crnim maslinama i prženim orašastim plodovima. U kruhu akrilamid nastaje u kori, a u sredini ga ima vrlo malo ili nimalo. Manje se koncentracije tog kemijskog spoja mogu postići pravilnim tehnološkim postupcima u proizvodnji hrane od žitarica, krumpira, zrna kave, keksa i sličnih proizvoda, dodaje Dnevnik.hr.
