Mladi oksfordski student Nikša Spremić kaže da je to i očekivao, ali ističe da mu je drago što je pismo ipak odjeknulo, pa su mu na njega odgovorili brojni političari iz oporbe, te predsjednik Ivo Josipović. Iako mu je predsjednikovo pismo podrške najdraže, ističe i ono svog sugrađanina Andre Vlahušića, inače dubrovačkog gradonačelnika, koji mu je zahvalio "na otvorenosti, iskrenosti i hrabrosti".
'Hrvatskim građanima ne preostaje ništa drugo nego prosvjedi'
No, Nikša Spremić nije bio jedini "glas naroda" koji je u posljednje vrijeme kritizirao premijerku i otvoreno joj kazao da je vrijeme da ode. Učinili su to i brojni prosvjednici diljem Hrvatske, čije istupe 23-godišnji kandidat za magisterij iz ekonomske i društvene povijesti pozdravlja. Ističući pritom da ne podržava nasilje.
"U Hrvatskoj su vrlo ograničene druge metode protesta i izražavanja vlastitoga mišljenja. Hrvatska akademska zajednica je vrlo šutljiva, a mediji su pod jakom kontrolom Vlade. Pa vidjeli ste nedavni intervju Ivana Jabuke s premijerkom Kosor. Nije ni maršal Tito imao tako plitko iskonstruirane monologe na, nota bene, državnoj televiziji. Upravo iz tog razloga vam često ne preostaje ništa drugo nego izaći na ulicu i zahtijevati svoja prava. Ne podržavam nikakvu vrstu nasilja, ali mirno prosvjedovati za bolje sutra?! Tome se nitko normalan, pa ni kardinal Bozanić, ne može protiviti", kaže N. Spremić, ističući, pak, s druge strane, da su ideje mladih vođa, poput Ivana Pernara, promašene.
'Pernaru se čak ne mogu ni diviti'
"Ne mogu se Ivanu Pernaru čak ni diviti jer je 'imao hrabrosti voditi revoluciju'. Pa i Staljin i Mao su vodili revolucije, pa kakva nam korist od toga? I Hitler se prošetavao s megafonima pa nije na dobro završilo. Pernar mora shvatiti važnost dugoročnosti povijesnih procesa. I on i ja (i mnogi drugi) 'buntovni Hrvati' smo još uvijek mladi. Prvo se trebamo izgraditi u jake moralne i intelektualne ličnosti pa tek onda preuzeti odgovorne društvene funkcije", pojašnjava oksfordski student, navodeći kako, kad su mladi u pitanju, Hrvatska ipak ima budućnost.
Trebaju je, dodaje, graditi upravo mladi, i to temeljnim učenjem, dobrom pripremom, moralnom izgradnjom i predanim radom. On će jedan dio toga u idućih 10 godina ipak izgraditi u inozemstvu, gdje želi doktorirati i "završiti svoju intelektualnu formaciju".
"Želim se ovdje izgraditi u čovjeka koji će biti sposoban nešto učiniti za svoju zemlju. Zatim se svakako kanim vratiti u Hrvatsku. To je zemlja u kojoj sam se rodio, koju volim svim srcem i u kojoj, u sjeni 'vitajskih' čempresa, želim jednog dana biti pokopan. U međuvremenu želim joj vratiti dug i reći hvala za sve one duhovne ljepote kojima me napojila", zaključuje N. Spremić.
Vezani članak:
arti-201103120183006
