Kemijsko oružje. Bojni otrov. To je crvena linija. Točno je deset godina prošlo otkad je Barack Obama napravio ono što mnogi smatraju najvećom greškom njegova mandata. Bašaru Al Asadu odlučno je rekao da je "crvena linija" bilo kakva upotreba kemijskog oružja u Siriji i ostalo je povijest.
Asadove snage koristile su sarin, stotine Sirijaca umrlo je u mukama od trovanja, a Obama nije pomaknuo prstom, pregazio je svoju riječ i sad smo tu gdje jesmo. Joe Biden je sad jako oprezan. Namjerno ne koristi izraz "crvena linija" kad odgovara na pitanje kako će Amerika reagirati ako Putin upotrijebi kemijsko oružje u Ukrajini.
Američki predsjednik prije dva tjedna je samo najavio je da bi Rusija platila "severe price" odnosno veliku cijenu ako upotrijebi kemijsko oružje. NATO bi jednako snažno odgovorio Rusiji, kaže Biden. I od tad svi mozgaju što to stvarno znači? Bi li stvarno NATO snage upale u Ukrajinu i direktno se borile protiv Rusa? Baš zato, svijet se smrznuo kad je prije 48 sati buknula priča o tome da su Rusi u Ukrajini upotrijebili kemijsko oružje. Slijedi li sad taj "severe price" i jednaki odgovor? Čini se da ne.
Nitko dosad nije potvrdio ono što tvrde ukrajinske Azov brigade, da su Rusi na njih bacili bojni otrov. Pustili su i snimke stradalih i njihova svjedočanstva, ali čak ni Zelenski nije dosad direktno rekao - Putin nas je napao kemijskim oružjem. Makar, tako danas tvrdi gradonačelnik Mariupolja u egzilu.
Zelenski tvrdi da ih Rusi od početka rata napadaju fosfornim streljivom, što je to i koja je razlika između onoga što se smatra kemijskim oružjem u RTL Direktu je objasnio stručnjak za nuklearnu, biološku i kemijsku obranu na Visokoj školi za sigurnost, Zvonko Orehovec.
Orehovec je na početku komentirao ima li potvrde da se dogodio kemijski napad.
"Koliko sam pratio nitko ništa do sada nije potvrdio. Simptomi i opisi koji su dali ne upućuju na neku ozbiljniju uporabu kemijskog oružja, niti na onesposobljavajuće otrove", kazao je.
Orehovec je komentirao i kako bi se mogao dokazati napad kemijskim oružjem.
"Kemijsko oružje možete identificirati kemijskim detektorima, a dokazati ako uzmete uzorak žrtava, zraka i tla tamo gdje je upotrebljeno. Zbog situacije koja vlada u tom području bojišta nemoguće je pristupiti, ne mogu doći eksperti koji bi to mogli potvrdit, sve ostaje na priči i indicija", kazao je.
Dan Kaszeta autor nekoliko knjiga o kemijskom oružju jučer je tvitao da mu se čini da se možda radi o tome da, kako se bitka vodi u toj starom industrijskom pogonu možda je jednostavno nešto eksplodiralo, gorilo, neka plastika, smjesa iz pogona i onda dok je to gorilo, dim iz te vatre je stvorio ovakve reakcije kod ruskih vojnika. Orehovec je kazao da bi Kaszeta mogao bi biti u pravu.
"Bojište je dinamična sredina. Kreće se vrlo puno borbene tehnike, upotrebljava se municija, ima eksplozija, vatra, visoke temperature... Takva sredina je pogodna fizikalno-kemijska sredina u kojoj nastaje puno reakcija. Sve što se tamo dešava, ne mora biti niti kemijsko postrojenje, plastika će ispuštati klor, tekstilni materijali će ispuštati cijanid, arsene, bit će puno sumpornih spojeva, vodikovih i ugljikovih spojeva. To su spojevi koji nadražuju dišne puteve i od njih se može teže disati. Ako se tome doda kemijska industrija koja može imati puno toksičnih tvari, možemo govoriti o velikim problemima za branitelje i civile. Dan Kaszeta bi mogao biti u pravu", kazao je.
Orehovec je objasnio koja je razlika između fosfornog streljiva i klasičnog kemijskog oružja, poput sarina.
"Fosforno streljivo nije kemijsko oružje i fosfor nije kemijski ratni agens. Spada u konvencionalno streljivo koji se koristi u razne svrhe. Ono prilikom sagorijevanja oslobađa fosforne plinove koji mogu nadražiti dišne puteve ali nisu bojni otrov. Svaka kemikalija koja prouzročuje bolest ili smrt kod ljudi, biljaka, životinja se smatra toksičnom. Ako je takva kemikalija namjerno upotrebljena protiv biljaka, ljudi i životinja smatra se vojnim otrovom. Sredstvo koje dovodi do cilja zajedno s tim kemikalijama se smatra kemijskim oružjem, to kaže konvencija o zabrani kemijskog oružja. Vojnici su striktniji, kažu da imaju nekoliko kemikalija koje smatraju ratnim agensima, imaju specifična kemijska i fizikalna svojstva, izrazito su otrovna i mogu ubijati u kratkom vremenu ili izazvati rane koje se liječe po nekoliko mjeseci. U Iranu imate preko 40 tisuća ljudi koji se liječe od bojnih otrova od kojih su nastradali osamdesetih godina", kazao je.
Objasnio je i koje su sve vrste kemijskog oružja.
"Najpoznatija je toksikološka podjela koja objašnjava kako otrov djeluje na organizam. Najotrovniji otrovi koji su nastali neposredno prije II. svjetskog rata, a većinom i iza, kao što su novičok, to su nervni otrovi koji djeluju na nervnu sinapsu, blokiraju protok impulsa, zbog čega dolazi do grčenja mišića, tremora mišića, prestanak disanja, rada srca i smrt. Drugi poznati otrovi su kožni otrovi koji razaraju tkivo. Krenu od kože, idu kroz mišićno tkivo, idu do kostiju, izazivaju teške rane. Ako uđe u dišne puteve onda slijedi smrt. Postoje druge vrste otrova kao što su psihokemijski otrovi, djeluju na psiho, poznati su krvni otrovi koji se vežu za hemoglobin ili druga krvna zrnca pa izazivaju trovanje zbog čega nastupa smrt i tzv. zagušljivci koji ulaze u pluća. Najopasnija kategorija su nadražljivci, ako ih upotrebljava vojska su ratni agensi ako ih upotrebljava policija ona ih smije koristiti, a ako bi ih upotrijebila vojska, onda se smatraju kemijskim oružjem", kazao je.
Komentirao je i je li opravdan strah od toga da Rusi koriste kemijsko oružje.
"Tri su moguće varijante. Prva tzv. strateško-kemijsko oružje je
konvencijom o zabrani kemijskog oružja uništeno preko 98 posto.
Ne postoji dovoljna količina da bi se moglo strateški djelovati.
Ne vjerujem u uporabu ovakvog oružja id a bi bilo koja vlada bila
stupidna da ga ide koristiti, osim da izazove drugu stranu da
reagira nuklearnim ili biološkim oružjem. Druga varijanta je
napad konvencionalnim oružjem, to su na nama probali naši
neprijatelji, da gađate kemijska postrojenja koja su ogromna.
Imate po 150 tisuća tona kemikalija na hrpi i to su razne opasne
tvari, kiselina i lužina koji u velikim količinama mogu daleko
doprijeti. Treće su nadražljivci, suzavci, kihavci, koje koristi
policija, a ako ih upotrebljava vojska to se smatra kemijskim
oružjem. Treba se bojati da ekstremisti ili njihovi vojnici idu
eksperimentirati i ne izazovu lavinu koja može prijeći Rubikon",
kazao je.
