Podsjetimo još jednom, smrtnost od koronavirusa, zbog kojeg smo zatvorili ambulante i bolnice je najviše 0,3 posto svih oboljelih, dok je recimo, od svih umrlih u Hrvatskoj, od raka umrlo njih čak 27 posto ili 14.000 ljudi.
Rak je drugi najčešći uzrok smrti u Hrvatskoj, odmah iza srčano krvožilnih bolesti. Tijekom epidemije već smo čuli priče pacijenata koji se žale da im je bio uskraćen pristup liječenju, no s druge strane onkolozi s kojima smo razgovarali kazali su nam da su njihova vrata pacijetnima cijelo vrijeme bila otvorena.
Ipak, mnogi se boje da će problemi tek doći i smrtnost znatno porasti. Zato jre o tome u Direktu više govorio dr. Eduardo Vrdoljak iz Klinike za onkologiju KBC-a Split, koji je među prvima upozorio na opasnost od potpune fokusiranosti zdravstvenog sustava na koronavirus.
Kazali ste da nije dobro da se više bojimo korone nego raka. Što se u dijagnostici i liječenju onkoloških pacijenata zapravo događalo na vrhuncu krize?
"Desilo se više stvari. S jedne strane smo napravili maksimalno socijalno distanciranje, zatvorili zdravstvo za, recimo, hladni pogon. Između ostalog, zatvorili smo programe rane dijagnostike tumora, a bolesnici koji su putem medija i svega ostaloga toliko bili usmjereni na covid u tim vremenima stavili rak po strani. Te smo danas svjedoci da imamo signifikantno manje bolesnika dijagnosticiranih od raka pa primjerice nedavno publiciran članak iz Nizozemske, koji imaju savršen registar za rak, je pokazao da je u vrijeme zatvaranja sustava i promjene ili reorganizacije zdravstvenog sustava u Nizomzemskoj dijagnosticirano 35 posto manje tumora, ali vjerovali ili ne, 80 posto, primjerice, manje kožnih tumora. Imali smo dvije mjere, s jedne strane manjak ili neusmjerenost zdravstvenog sustava u dijagnostiku tumora, ali i s druge strane da su bolesnici percipirali covid kao veći problem nego rak. Covid ima smrtnost 0,3 posto, pandemija je došla i otići će, a ta pandemija od raka, na koju smo mi navikli, će ostati i, nažalost, odnositi, ne 27 nego više od 50 posto oboljelih u Hrvatskoj", rekao je Vrdoljak.
S druge strane, moglo se čuti da su otkazivani samo ne-hitni pregledi, što je to uopće kod dijagnostike karcinoma "ne-hitno"?
"U načelu, kada već imate znakove ili simptome raka, ne postoje nehitne stvari. Ali su zdravstvene vlasti jasno rekle da za rak uvijek ima ili treba biti mjesta. Ponavljam, kako će čovjek na sebi prepoznati kad je nešto hitno ili ne? Kad smo bili kod kuće zatvoreni u izolaciji, primjerice, netko u Imotskom, Sinju ili Makarskoj, njegova mogućnost dolaska do dijagnostike je bila smanjena s njegove percepcije "rekao je" ili "rekla je", to nije važno. S druge strane, dolazak do same klinike je bio otežan. Potpuno je to jasno zašto se to dogodilo ne samo u Hrvatskoj nego i u svim zemljama svijeta", naglasio je stručnjak.
Vaš kolega Mirando Mrsić je kazao da se mjesečno dijegnosticira oko 2000 karcinoma. Ako se ta statistika prepolovila - takva je njegova pretpostavka - imamo tisuću pravovremeno dijagnosticiranih pacijenata manje na mjesečnoj razini. Slažete li se s takvom procjenom i kakve su moguće reperkusije?
"Ja bih se donekle složio s Mirandom. Rekao bih za početak sljedeće, u Nizozemskoj je 35 posto manje dijagnosticiranih tumora. Recimo da je u Hrvatskoj sličan broj, to bi značilo 600 ili 700 na mjesečnoj razini, da možemo očekivati manje dijagnosticiranih. Ako smo lošiji od Nizozemske možda bude i tisuću, ali moramo se sjetiti da smo bili bolji od Nizozemske u provođenju mjera borbe protiv covida pa ne znači da ćemo biti lošiji od njih što se tiče rane ili pravovremene detekcije raka", objasnio je Vrdoljak.
Kada bismo mogli imati relevantne podatke o posljedicama Covida po ostale pacijente?
"Nažalost, te podatke, što se Hrvatskog registra za rak tiče, ćemo dobiti sa zakašnjenjem od najmanje godinu dana. Što mi radimo sada... Pokušavamo u najmanjim mogućim bazama, ili većim bazama, otkriti o čemu je riječ ili koliki je poček. Pa primjerice, sada radimo na pokupaju detekcije propusta ili bolje rečeno, manjka brojka novodijagnosticiranih bolesnica s rakom dojke i mislim da ćemo imati podatke uskoro. Još uvijek, nažalost, nemamo savršen registar za rak, koji nam može pravovremeno...", ističe Vrdoljak.
Ali rekli ste da nemamo ni strategiju borbe protiv raka. Neobično je to jer stalno imamo kampanje borbe protiv karcinoma različitih vrsta, a sad ispada da nemamo strategije.
"Pa... Imamo mi strategiju na kojoj smo radili zadnje tri godine vrijedno, nekih 150 ljudi, moja malenkost s njima. Napravili smo potencijalno ponajbolji nacionalni okvir protiv raka, koji ima, između ostalog, u svojoj bazi monitoriranje i izvještavanje kao jednu od važnih mjera, baš kao i farmakoekonomsku analizu, i gdje bi mi kroz ulaganje od nekih dvjestotinjak milijuna eura i kroz desetak godina mogli spasiti na desetine tisuća ljudskih života. Ukupno, 113.000 godina ljudskih života. Kroz vrlo jeftinu investiciju", objasnio je stručnjak.
Ali, tu strategiju treba usvojiti Sabor?
"Vlada i vjerojatno Sabor. Uvjeren sam da je riječ o danima ili tjednima, a ne mjesecima. Sad je plan u Ministarstvu financija. Mislim da smo na korak od rješenja. Danas se ne možemo neorganizirano boriti protiv te pandemije, koja odnosi ponajveći broj ljudskih života u Hrvatskoj", zaključio je dr. Eduard Vrdoljak.