U Hrvatskoj trenutačno traje borba protiv reformi mirovinskog sustava i odrednice da će Hrvati morati raditi do 67. godine. No, okolnosti u Hrvatskoj dIjelom su preslikane i na Europu u kojoj je stanje takvo da će velik broj sadašnjih zaposlenika raditi ne samo do 67. nego i do 70. godine. Ne samo zbog financijskih potreba nego i zato što će se osjećati sposobnima za rad.
Ekonomist Predrag Bejaković s Instituta za javne financije za Glas Slavonije ističe kako je mnogo zaposlenih osoba kojima nakon umirovljenja iznos mirovine neće biti dostatan za kvalitetan život, ako se sami nisu prije pobrinuli za stare dane.
'Previše se očekuje od države'
"Čini mi se da su, kada je u pitanju mirovina i sve vezano uz mirovine, jednostavno prevelika očekivanja od države. Ne može se govoriti o krivnji neke političke opcije jer riječ je o procesu u kojem se sve više ljudi koristi mirovinskim pravima, a istodobno se događa proces u kojem je sve manje ljudi koji plaćaju mirovinsko osiguranje. Taj problem evidentan je gotovo u cijelom svijetu. U Hrvatskoj je problem dodatan zbog tog neskladnog odnosa između doprinosa i mirovina, i sve do mirovinske reforme vrijedilo je pravilo da što više čovjek uplaćuje novca u mirovinski fond, to neće značiti da će sukladno tome imati višu mirovinu. Osobe koje su cijeli svoj radni vijek uplaćivale visoke iznose za mirovinsko osiguranje, nakon odlaska u mirovinu ne dobivaju mirovinu proporcionalno tim uplatama. Zbog toga su se ljudi radije povlačili u prijevremenu mirovinu. To se pojednostavljeno rečeno 'isplatilo', posebice i zbog toga što se prijevremeno umirovljenje nije adekvatno kažnjavalo ili penaliziralo nižom mirovinom. U nas se cijelo vrijeme vodi borba protiv kažnjavanja prijevremenog umirovljenja, no moj je stav da je kažnjavanje ranijeg ulaska u mirovinu nužno. Na taj način sustav postaje pravedniji", rekao je Bejaković.
STRUČNJAK TVRDI: 'Svejedno je radili do 65. ili 67., mirovina neće biti za dostojanstven život'
'Morat ćemo sami pronalaziti mehanizme da si pomognemo'
On pozitivnim ocjenjuje drugi i treći stup mirovinskog osiguranja, za koje smatra da su odlični zbog diverzifikacije rizika. Bejaković ističe da će država teško moći odgovoriti na negativna demografska kretanja stanovništva, na činjenicu da u Hrvatskoj imamo sve starije stanovništvo, da ljudi danas žive 15 godina dulje od svojih djedova i baka ili desetak godina dulje od svojih roditelja, a odlaze gotovo istodobno u mirovinu. Bejaković podsjeća da "nema besplatnog ručka" pa naglašava da se sve to mora platiti.
"To je financijski neodrživo. Slijedom toga svatko pojedinačno mora tražiti druge načine da se financijski osigura za starost. Dobri su i drugi i treći stup, no mislim da ćemo morati pronalaziti i druge mehanizme da si sami pomognemo. U svakom slučaju, važno je upozoriti sve građane da će morati raditi dulje i da ne mogu imati nerealna očekivanja od javnog mirovinskog sustava. Posve je sigurno da će mnogi raditi ne do svoje 67., nego do 70. godine, pa i dulje. Kako zbog financijske potrebe, tako i zbog važnog osjećaja da su potrebni i korisni društvu", naglašava Bejaković za Glas Slavonije.
Raste broj radno aktivnih umirovljenika
Tome u prilog idu posljednji podaci koji govore kako raste broj radno aktivnih umirovljenika. U ožujku je zabilježeno desetak tisuća zaposlenih umirovljenika. Istraživanje portala MojPosao pokazalo je kako bi se čak 53 posto ispitanika starijih od 46 godina odlučilo na rad u mirovini, na puno ili na pola radnog vremena, a taj stav dijeli i 36 posto ispitanika u dobi od 36 do 45 godina. I iz Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava (UMFO) prošlog su tjedna upozorili da je hrvatskom mirovinskom sustavu potreban postupni prelazak s potpuno kolektivne odgovornosti za mirovine prema individualnoj odgovornosti, pri čemu bi drugi stup u tranziciji prema budućem modelu trebao imati ulogu "mosta".
Prosječna duljina radnog staža u Hrvatskoj je 30 godina
Na financijskom doručku FiBra iz UMFO-a su podsjetili na nepovoljne pokazatelje - negativne demografske trendove, odnosno pad broja stanovnika uz istovremeni rast broja umirovljenika te sve nepovoljniji omjer između radnika i umirovljenika. Napomenuli su da je prosječna duljina radnog staža u Hrvatskoj 30 godina, a u EU-u 35 godina. No, valja istaknuti da je u Hrvatskoj samo četvrtina ljudi umirovljena s punim radnim stažem. Stopa participacije i zaposlenosti u Hrvatskoj je najniža u EU-u pri čemu milijun ljudi u radnoj dobi ne radi niti traži posao. Iznose i prognoze prema kojima će u Hrvatskoj do 2050. biti 624 tisuće manje osoba u dobi između 25 i 64 godine, a broj uzdržavanih osoba, to jest starijih od 65 godina, porast će za 158 tisuća.
Predlaže se iznos minimalne nacionalne mirovine
Stoga smatraju da Hrvatska u domeni mirovinskog sustava treba postupni prelazak s potpuno kolektivne odgovornosti za mirovine, u smislu međugeneracijske solidarnosti, prema individualnoj odgovornosti za umirovljeničke dane, modela kakvi postoje primjerice u Kanadi i Australiji.
Iz UMFO-a naglašavaju da smo socijalna država i da bi sve bilo potpomognuto socijalnim sustavom, koji će pomoći onima koji nisu uspjeli uštedjeti dovoljno za starost. Konkretno, prijedlog uključuje mirovinski sustav s prvim stupom solidarnosti, gdje bi svi dobivali određeni iznos za minimalno 15 godina rada, te s drugim stupom koji bi ovisio o duljini rada i visini plaće.
Sugeriraju i određivanje iznosa minimalne nacionalne mirovine, eventualna razlika koja bi nedostajala zbrojem iznosa iz prvih dvaju stupova nadoknađivala bi se iz socijalnog sustava, ali uz primjenu imovinskog cenzusa. Iz UMFO-a vide drugi stup kao most kojim se prelazi od nefunkcionirajuće potpune kolektivne odgovornosti prema kombiniranoj individualno-kolektivnoj odgovornosti, odnosno modelu koji bi trebalo kreirati za budućnost, a koji bi u srednjem roku trebao stabilizirati mirovinski sustav.
