Vukovar je nakon tromjesečne junačke obrane i razrušenosti do neprepoznatljivosti pao u neprijateljske. Počelo je iživljavanje tzv. Jugoslavenske vojske, srbijanskih rezervista i četnika nad civilima, ratnim zarobljenicima, ranjenicima. Sabirni logor bio je prostor zloglasnog Veleprometa.
- Potresna svjedočanstva iz vukovarskog logora: 'Teško je vjerovati da čovjek može biti tako okrutan'
- 'Nakon zarobljavanja vodili su me po kućama i silovali. Ne znam kako sam preživjela'
Ružica Barbarić Velepromet će pamtiti dok je živa. Prokazao ju je prvi susjed, Srbin. Odavde su je vodili na silovanja pa je ponovno vraćali u zloglasnu Stolariju i sobu smrti.
„I kada sam prolazila tu, gledam - ubijaju dečka kojeg sam poznavala. On je imao možda 16 godina Rajković, ne mogu se sada imena sjetiti - bio je jako mlad, imao je šahovnicu na lijevoj ruci. Oni su njega sjekli“, prisjeća se Ružica.
Pred Veleprometom su bili i predstavnici Međunarodnog Crvenog križa, međunarodne zajednice, a Ivica Azenić se prisjeća: „Otvaraju se zadnja vrata i iz kombija izbacuju mog susjeda jednog od Molnara. I čim je pao na cestu odmah kreće cipelarenje i gaženje. U tom trenutku prilazi prema kombiju jedan od promatrača. Došao je na pet metara, on je vidio što se događa, prišao mu je iz te skupine jedan od promatrača u bijelome i zagrlio i okrenuo se - sve je ok, mi ćemo to riješiti“. „U tom trenutku ja sam progledao. Četnici na čelu sa zločincem Šljivančaninom znali su što im je cilj. Najgore je bilo kada je pala noć“.
„Evo, tu je ta ograda bila od čempresa kada je izvadio tu šipku. Tukli su da je krv špricala ovamo po nama“, prisjeća se Željko Sobol.
Nakon Veleprometa, preživjeli su odvedeni u Srbiju u koncentracijske logore u kojima ih je dio i skončao život. Ostali su se vratili s traumama, ali i pitanjem kako to da nitko od nalogodavaca zločina u Veleprometu do danas nije odgovarao?
Željku nije jasno: „Onaj četnik iz Srbije nije znao tko je Srbin,
a tko je Hrvat. Recimo po podrumima koji su donosili hranu i vodi
donosili su Hrvati i Srbima. Ti Srbi kada su izašli sve su
pokazali. A oni su ih hranili i vode im donosili?“
„Nisam mogla vjerovati da ljudi tako mogu biti zvijeri“, kaže
Ružica: „Ja vam to ne mogu opisati - kako da vam kažem, zvjersko
ponašanje. To nije ljudsko. To ne može normalan čovjek raditi. Ne
može se netko nad vama tako iživljavati“,
Pripadnici bivše JNA i srpskih paravojnih postrojba zatočenike su u Velepromet počeli dovoditi 16. rujna, kada je zauzeto Sajmište. No najstrašnije vrijeme u Veleprometu bilo je od 18. do 22. studenoga.
