"Ovi jadni sportski konji su, nažalost, postali žrtve čovjeka koji je sa svojim poduzećem Oreh završio u velikim financijskim problemima, ali se zato vrlo rado slika po lokalnim televizijama i glumi nekakvog pučkog tribuna. Osim što su konji neishranjeni, žedni i stalno zatvoreni, ugibaju i zbog neadekvatne veterinarske zaštite. Izgledaju loše i zasigurno su puni glista i ostalih parazita", tvrde mještani Oroslavja.
Na 'listi srama' Porezne uprave vidljivo je da tvrtka Oreh u stečaju ima dug od 635 tisuća kuna, a osobni dug Josipa Tuđe iznosi čak 3,6 milijuna kuna.
Tuđa je rekao kako u Africi umiru milijuni djece, a ovdje se pravi problem od nekoliko njegovih uginulih konja.
Tuđa: 'Sasvim je normalno da i konji ugibaju'
"Umiru ljudi, ugibaju i sve ostale životinje i sasvim je normalno da ugibaju i konji, naročito tijekom zime. Pa jedan konj prije nekoliko godina uginuo mi je i na samoj stazi na hipodromu gdje se održavala kasačka utrka. U cijeloj ovoj priči radi se o najobičnijoj podvali jednog mog radnika, Milorada Brkića, kojem sam davao 500 kuna tjedno da mi pomaže postavljati ogradu oko ranča, kako bi konje sada na proljeće mogao pustiti izvan štale. On je fotografije uginulih konja objavio na Facebooku. To mi je hvala što sam mu dao posao. Osim toga, i stalno me potkradao. Krao mi je iz štale opremu, zob, kukuruz, sve čega se domogao, pa više tamo ništa ne mogu ni ostavljati. Zbog krađa ga je privodila i policija", rekao je Tuđa.
Na upit ugibaju li mu konji zbog neishranjenosti i nebrige, Tuđa je rekao kako je istina da ne hrani konje baš onako kako bi trebalo, a zbog nedostatka novca ne može im pružiti ni adekvatnu veterinarsku zaštitu. No, dodaje, od gladi i žeđi, kao što neki pričaju, konji sigurno nisu uginuli.
"Nažalost zbog financijskih teškoća u kojima sam se našao, nemam novca da im osiguram bolju hranu i veterinarsku zaštitu jer je to za 30-ak konja jako skupo. I ovako me samo tjedno sijeno košta oko tisuću kuna, a još dajem i 500-injak kuna za kukuruz, što je mjesečno više od šest tisuća kuna. Isto tako samo za lijekove protiv parazita, samo ove godine, potrošio sam više od dvije tisuće kuna. No, istina je kako novca za veterinare nemam, jer sve to puno košta, a koristi od uzgoja konja nemam nikakve", kaže Tuđa i dodaje:
"Za razliku od ostalih uzgajivača konja – hladnokrvnjaka, posavca i lipicanaca, za ove sportske konje, američke kasače, ne dobiva se ni kuna poticaja. Tek sam dosad dobivao dvije, tri tisuće kuna poticaja godišnje za okolne pašnjake, no prošle godine zbog toga što mi je otac umro, a zemlju pripisao na moju maloljetnu djecu nisam dobio ni lipe."
'Ni za klanje ih nitko neće'
On je, kaže, kao veliki ljubitelj konja, po uzoru na neke zapadne zemlje, poput Francuske, gdje se oko kasačkih trka i na klađenju okreću milijuni eura, i u Hrvatskoj, izgradivši 2005. godine u Oroslavju hipodrom i ergelu sportskih konja, htio napraviti nešto slično. Mislio je da će to i kod nas biti ljudima atraktivno i primamljivo. Dodaje kako je nekad u staji imao 70 konja, a sada ih je preostalo samo 30-ak.
"Rado bih se riješio i ovih preostalih 30-ak grla, no nitko ih više neće ni da mu ih dam badava. Jer, zbog slabog interesa javnosti, kasačkih utrka u Hrvatskoj više nema, a za klanje ih nitko neće, jer svi hoće pasmine koje su veće, deblje i ishranjenije od ovih mojih sportskih. Hranim ih i brinem se o njima, sukladno svojim financijskim mogućnostima koliko mogu. Eto, za dva, tri tjedna nadam se da ću napraviti i ogradu, pa ću ih moći pustiti i van na pašnjak", kaže Tuđa i dodaje da je i dobro što se piše o tom problemu koji imaju i drugi uzgajivači takvih konja, jer za razliku od velikih poticaja koje dobivaju vlasnici drugih konja, njegovi ne dobivaju ništa.
