Ovogodišnji prodor hladnog vremena u Europi meteorološki centri diljem svijeta popratili su komentarima da je riječ o "ekstremnom" i "rijetkom prodoru polarnog zraka" za svibanj u srednjoj Europi, piše Express, koji je nedavno prenio NASA-inu analizu satelitske fotografije ciklone "Yukon" koja je bila posljedica provale polarnog zraka u Atlantik, a s čime je počeo potpuni meteorološki kaos. Ciklona je bila promjera 2200 kilometara te je sezala od Norveške do Portugala. Istodobno su u Rusiji na rubu polarnog kruga temperature bile više od 30 stupnjeva i popraćene suhim vremenom. Ovo nije prva ekstremna provala polarnog zraka s Arktika u umjerena područja u ovoj godini.
Ovaj brutalni klimatski ekstrem posljedica je klimatskih promjena, točnije, zagrijavanja i otapanja leda na Arktiku. Zbog toga, ali i zbog poremećaja stratosferskog polarnog vrtloga trebamo se pripremiti na budućnost u kojoj ćemo na sve zagrijanijem planetu, s provalama vrućina povremeno trpjeti i sve češće provale polarnih hladnoća. Zagrijavanje Zemljine atmosfere uslijed zagađenja ugljičnim dioksidom, metanom i drugim stakleničkim plinovima, kažu znanstvenici, najgore se osjeća na Arktiku. Zbog toga se ondje sve brže otapa led, što pokreće domino efekt s posljedicama diljem svijeta, pa tako i bujicama u Istri ili orkanskim vjetrom u Zagrebu. Sve topliji zrak znači sve brže otapanje Arktika.
Otapanje leda krivac za loše vrijeme
To je činjenica koja se mjeri iz godine u godinu. Sve manja površina pod ledom, znači sve veću površinu Arktičkog oceana. Pa kada sunce obasjava Arktik, sve manje svjetla i topline se odbija u svemir, a sve više se upija u more. Arktik se zato zagrijava dvostruko brže od prosjeka za cijeli planet. Kasnije to utječe na stalne vjetrove koji pušu oko polova od zapada prema istoku i koji tako okružuju hladne zračne mase na polovima. Oni mogu donekle mijenjati svoj smjer i povremeno skrenuti nešto južnije, što znači da će se polarni zrak spuštati prema jugu. Mogu se pomaknuti i prema sjeveru, što znači da se topliji zrak s juga pomiče bliže sjevernom polu. Bit je u tome da su ti vjetrovi direktna posljedica temperaturne razlike između sjevera i juga, što znači da kad se Arktik zagrijava, temperaturne razlike između Arktika i tropskih krajeva su sve manje. Mlazne zračne struje zbog toga slabe i sve više kolebaju svoju putanju.
A to onda dovodi do prodora polarnog zraka u tople zračne mase i obratno. To dovodi do stvaranja ciklonalnih vrtloga i ludnice od vremena s potopnim kišama, snježnim olujama i dvoznamenkastim minusima.
Učestaliji vremenski ekstremi
Drugi mehanizam kojim polarni zrak s Arktika prodire na jug uslijed klimatskih promjena posljedica je poremećenog stratosferskog polarnog vrtloga. Dok se trenutačni prodor polarnog zraka u Europu objašnjava ranije opisanim mehanizmom, ono što je zadesilo SAD u siječnju, bila je posljedica pomutnje s "polarnim vorteksom". Polarne mlazne struje vjetrova od zapada prema istoku, zapravo su pojave u donjim dijelovima atmosfere. U stratosferi se, međutim, također pojavljuju mlazne struje tijekom polarne noći, na visini od oko 50 kilometara iznad Arktika i Antarktike. To je područje niskog tlaka zraka, koje je ograničeno na polarne visine upravo tim vjetrovima. Ako nešto poremeti te vjetrove, događa se naglo spuštanje ledenih masa prema nižim zemljopisnim širinama i u samo nekoliko dana temperature mogu pasti i za 50 stupnjeva.
Sadašnji prodor polarnog zraka u Europu posljedica je troposferskog poremećaja i ništa ne govori da bi se u budućnosti to trebalo rjeđe događati. Dapače, trebalo bi postati učestalo. To odgovara klimatskim prognozama za Hrvatsku, koja bi se zbog klimatskih promjena pretvorila u poligon smjenjivanja velikih vrućina i suša sa žestokim olujama. Slično se zapravo predviđa cijelom svijetu. Svjetska meteorološka organizacija objavila je u veljači izvještaj koji svjedoči o sve gorem razvoju klimatskih promjena.
Primjerice, Australija je imala najvrući siječanj u povijesti, a opet su se događali takvi ekstremi da je gradić Townsville u samo devet dana monsuna pretrpio cjelogodišnje količine kiša. Toga mjeseca je Australija pretrpjela čak 38 posto manje oborina, što je značilo sušu. Temperature su se diljem zemlje penjale do gotovo 50 stupnjeva. Argentina je bila podijeljena na područje oluja i područje suša, u Čileu je vodeni val iz rijeka s Anda jurnuo u pustinju Atacama, jedno od najsuših područja na svijetu. Naš dio Europe ostao je koliko toliko pošteđen visokih snjegova. No, onda je došao svibanj i novi ekstrem, koji vjerojatno nije posljednji.