Onima koje trebamo zaštititi, korona blagdani teško padaju. Osobito izoliranim umirovljenicima u domovima za starije.
Neki od njih mjesecima nisu vidjeli djecu, unuke i prijatelje. RTL-ova ekipa posjetila je jedan takav dom i doznala što zlatnoj generaciji u ovo vrijeme najviše nedostaje.
"Uvijek smo bili na kupu"
Na Badnjak i Božić većina korisnika domova odlazila je obitelji na ručak. Oni manje pokretni svoje su najbliže dočekivali u domu. Kolači, smijeh i pokloni. Ove godine nema ni jednog ni drugog.
"To je doba kad se cijela familija uvijek sastajala. Uvijek smo bili na kupu, kak' se veli. To fali, to mi fali", kazao je korisnik doma za starije Branko Megla.
"Fali nam ona sloboda koju sad trenutno nemamo, ali imat ćemo je. Moj plac Trešnjevački na koji sam svaki petak išla. Imam ja tamo svoje kumice kod kojih kupujem i prijatelje s kojim smo se uvijek nalazili u kafiću na kavici", kazala je Marija Jureša.
"Imam veliki krug prijatelja. A sad sam skučen. Ne smem ni van. Znate kak' mi je. Teško se savladat, ali šta se mora, mora se", kaže Branko Megla.
"Ne damo se"
Prije korone u ovom su se domu družili od jutarnjeg doručka preko cijelog dana. Covid je promijenio svakodnevicu, ali i blagdane.
"Ali ne damo se. Znači, mi koji smo unutra, koji smo s korisnicima, pružamo sve što smo pružali i uvijek u uvjetima koji su prilagođeni. I dalje su dobili poklone od grada, svaki svoj, i dalje je virtualna čestitka i dalje će biti svečani ručak ", kazala je ravnateljica Doma za starije osobe Trešnjevka Tatjana Brozić Perić.
Osim obitelji, većini korisnika nedostaje druženje.
"Najviše su se poželjeli pjevati. Joj, Gorana, kad ovo sve završi, joj kako ćemo zapjevati i veseliti se. To im ipak najviše fali. To druženje", rekla je socijalna radnica u domu za starije osobe Trešnjevka Gorana Karabatić.
"Fali mi tuluma"
Potvrđuje to i gospođa Zorica. "Fali mi tuluma, fali mi pjesme, fali mi plesa, fali mi obitelj, fali mi prijatelji. Nisam ja - ja", kaže korisnica doma Zorica Katić.
Iako je njima vjerojatno u ovoj pandemiji najteže, najmanje kukaju. S optimizmom gledaju u budućnost i vesele se malim stvarima. "A moja nećakinja šta god sam trebala, kolača, ovog onog- sve mi je donesla", kaže Marija Vrbat.
A imaju i pokoji savjet te pregršt dobrih želja. "Budite sretni, budite zdravi i slušajte struku", kaže Zorica.
"Neka svi si budeju dobri i poštivaju jedni druge, a posebno starije ljude. Znate, oni su željni pažnje", kaže Marija te za kraj poručuje: "Sreće, zdravlja i da nam ode ovo zlo".
