20. godišnjica smrti /

Što je Tuđman 1990. govorio o partizanima? 'Danas ubijaju mrtvog Tita kao što su nekada ubili Radića...'

Image
Foto: predsjednica.hr

Tito je unatoč tome što je bio komunist lenjinist i autoritarni komunistički vođa, ipak bio i ostao Hrvatom, kazao je Tuđman 1990.

10.12.2019.
11:40
predsjednica.hr
VOYO logo
VOYO logo

Hrvatska danas obilježava 20. godišnjicu od smrti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, a posljednjih dana se u predsjedničkoj kampanji razvila rasprava između predsjedničkog kandidata Miroslava Škore s jedne i HDZ-a s druge strane oko toga tko vjernije slijedi Tuđmanovu politiku. 

Budući da su teme 2. svjetskog rata, Tita i NDH-a, još uvijek vrlo "žive" u hrvatskoj politici, prisjećamo se što je Tuđman o tim temama govorio u intervju Omladinskom radiju 1. svibnja 1990. godine.

PITANJE: Koja je Vaša prosudba kao povjesničara u cjelini o Narodnooslobodilačkoj borbi? Dakle četiri pet godina NOB. Postavlja se pitanje 1943, dakle sa vrlo važnim bitkama za daljnji razvoj.

"U Narodnooslobodilačkoj borbi ili ratu uopće nije bilo pitanje vojnih bitaka. I ono što ste vi učili u školama o sedam ofenziva itd. to je jedno šematiziranje koje je gotovo nebitno za čitavu tu pobjedu titovskog partizanskog pokreta i narodnooslobodilačkog pokreta. Tu je bitna bila, zapravo pokušaj rješavanja međunacionalnih suprotnosti u Jugoslaviji na temeljima marksističkog opredjeljenja o priznanju prava svim narodima Jugoslavije na samoodređenje do odcjepljenja. Prema tome pokušaj Tita da te međunacionalne suprotnosti pa i pitanje hrvatske suverenosti riješi na tom komunističkom konceptu. I Tito je uspio s tim Narodnooslobodilačkim pokretom to da okupi u redove Narodnooslobodilačkog pokreta znatan dio nesrpskih naroda. Veći dio hrvatskog, slovenskog, makedonskog, crnogorskog, nego li srpskog naroda. Poznata je ona, da ne idemo sada u šira razjašnjenja, poznata je ona Churchillova tvrdnja, Engleska je imala u Jugoslaviji svoje vojne predstavnike i u partizanskom pokretu, kod svih partizanskih štabova, od korpusa na više, pa i divizija, a i kod četničkog. Engleski su izvještaji bili da četnici drže Srbiju, a Titovi partizani da drže Hrvatsku prije svega a onda i druge. A zašto je znatni dio hrvatskoga naroda (da ne idemo šire) išao u partizanski pokret. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

VEZANI ČLANCI

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ne zbog komunizma, jer se Titi javno zaklinjao da se oni ne bore za promjenu društvenih poredaka, i zaklinjao se da ne teži komunističkom sustavu, nego da želi stvoriti novu Jugoslaviju kao bratsku zajednicu ravnopravnih naroda. I prema tome u odlukama AVNOJ-a, u odlukama ZAVNOH-a bilo je stvaranje federalne države Hrvatske i drugih, razumije se, republika, ali s pravom naroda na samoodređenje. I u tom smislu je u Narodnooslobodilačkom pokretu, da se vratim na Vaše pitanje, bilo bitno hoće li taj Titov partizanski Narodnooslobodilački pokret imati političkog utjecaja u hrvatskom narodu i svim drugim narodima. I nisu bile toliko važne vojne operacije koliko prisutnost partizanskih snaga kao nosilaca te političke ideje. Razumije se da time ne poričem važnost priloga oružane borbe protiv fašističkih sila Njemačke, Italije i kako se to nazivalo njihovih kvislinga. Tako da se hrvatski narod u Drugom svjetskom ratu našao u jednoj veoma povijesno zanimljivoj situaciji. On je dočekao slom bivše Jugoslavije kao nestanak nečega što je smatrao tamnicom naroda. Jedan dio je, osobito u prvo vrijeme, prihvatio NDH kao stvaranje svoje države. Ali se ubrzo razuvjeravao u to da to nije rješenje hrvatskog pitanja jer je ta NDH prodala i morala prepustiti, "prodala" pod navodnicima, zapravo je Pavelić morao prepustiti svojim saveznicima Italiji Dalmaciju, a u okviru Hitlerovog novog europskog poretka bio je i prisiljen da primijeni profašističke metode. Jednim dijelom su i bili skloni, neki iz redova ustaškog pokreta, da primjene profašističke metode. Prema tome ta je NDH, sveusvemu odlazila u propast s Osovinskim silama. Zato je drugi dio naroda tražio rješenje opet svog nacionalnog pitanja u okviru partizanskog pokreta. 

I to je ono što je taj partizanski pokret na tlu Hrvatske činio na svoj način, kako se jednom i Tito i drugi izrazio, bastionom Narodnooslobodilačkog pokreta i revolucije. Molim, 1944. prije oslobađanja Srbije i zapadnih krajeva u Hrvatskoj je bilo pet hrvatskih partizanskih korpusa NOB pod Glavnim štabom Hrvatske, od devet ukupno u Jugoslaviji. To govori da je zaista taj partizanski pokret u Hrvatskoj bio temelj na kojem se mogla graditi ta Federativna Jugoslavija kao ona koja je trebala biti zajednica ravnopravnih naroda. Nažalost u poratnom razvitku to se nije obistinilo onako kako je bilo zapisano u odlukama", rekao je Tuđman 1990. 

PITANJE: Baš sam htio reći da nas više optužuju, tj. hrvatski narod da je genocidan, da je ustaški, a tu navodno povezuju i Vašu politiku da je ona ustvari vraća na Nezavisnu državu Hrvatsku.

"Naime, svi oni koji se ne mogu pomiriti ni s kakvim hrvatstvom, ni s hrvatstvom Starčevića, ni Strossmayera, a Strosmayerovo je bilo pokušaj pomirenja hrvatstva s jugoslavenstvom. Ni s hrvatstvom jednog Trumbića, niti Radića, a niti da ne spominjem Pavelića, nego ni s hrvatstvom Stepinca, koji je bio podjednako protiv fašizma i protiv komunizma, ali je bio za hrvatsku državu. Onih koji se ne mogu pomiriti, znači, ni s hrvatstvom Hebranga, koga su ubili zbog hrvatstva, a ni s hrvatstvom Tita, jer je Tito unatoč svemu što je bio komunist lenjinist i autoritarni komunistički vođa i šef, ipak bio i ostao Hrvatom, pa je i onda, kad nas je potkraj 1971. uklonio, ipak u Ustav uveo one naše zahtjeve i neke konfederativne elemente, da možda upotrijebim jednu sliku mrtvog Tita ne zbog njegove komunističke autoritarne vladavine, nego zbog toga što danas ubijaju mrtvog Tita kao što su nekada ubili Radića u Beogradskom parlamentu, ubijaju zbog tog jer je pokušao riješiti nacionalno pitanje na ravnopravnim osnovama. Prema tome, to i takvo jedno hegemonističko unitarističko shvaćanje koje ne može zamisliti Jugoslaviju drukčije nego li proširenu Srbiju, ili pak kao unitarističku, ne može se pomiriti ni s kakvim hrvatstvom i to i takvo gledište onda napada Hrvatsku demokratsku zajednicu da obnavlja NDH, a nama u Hrvatskoj demokratskoj zajednici nije, razumije se, ni do kakve obnove NDH koja je nastala i propala u Drugom svjetskom ratu, nego nam je do toga da oživotvorimo san hrvatskoga naroda o suverenosti, o slobodi i o svojoj republici", kazao je Tuđman. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
BNP
GLEDAJ 24 SATA PRIJE
VOYO logo
Još iz rubrike