Gradski oci glavnog grada Lijepe naše tijekom večeri donijeli su odluku o preimenovanju Trga maršala Tita nazvavši to 'povijesnim trenutkom'. Zemlja se bori neprimjerenim uzvicima, zatvaraju se ljudi koji napadaju vladajuće putem društvenih mreža, BDP raste kao i nezadovoljstvo građana životom u zemlji u kojoj je osim pitanja 'gdje si bio '91, postalo važno i 'gdje si bio '41. ili '45. godine. Političarima i državnicima puna su usta 'budućnosti', no Hrvatska zapravo sve dublje tone u prošlost, a oni koji bi trebali biti njezina budućnost, zemlju nastavljaju napuštati.
'Odlazi moj sin od doma, odlazi na studij u Englesku, sve je sam pronašao, organizirao, napravio i ide. Odlazi njih osmero, riječka mladost, tek su postali punoljetni, svi su upisali fakultet u Birminghamu. Ujutro kreću. Tužan sam i sretan zbog njega. Nitko se od te djece više nema namjeru vratiti. Kažem mu: "Pa mogao si i tu studirati i raditi." Gleda me sa sjetom i veli: "Tata, pa da potrošim godine na studij, diplomiram, magistriram, doktoriram i da onda, ako budem imao sreće, radim za 5000-6000 kn?" Znam, pritom misli na mene. Ima pravo. Idi sine, nek ti je sa srećom. Dođi ponekad ovdje na odmor i uživaj. Kći je otišla u London poodavna, završila akademiju, udala se, tamo živi i radi. Dođe dvaput godišnje, ljeti i za Božić. Eto takva nam je hrvatska sudbina i perspektiva... Usput gledam Dnevnik, opet ustaše i partizani, nekakve ploče s natpisima, uvode nove poreze, poskupljenja, gade mi se svi odreda, bez obzira na političku boju. Sretno djeco moja, Bog vam dao zdravlje i pamet', napisao je Riječanin Tonči Peranić na svojem Facebook profilu.
Njegova objava potaknula je i druge da napišu svoja iskustva i viđenja situacije u kojoj mladi svakoga dana napuštaju svoje domove u potrazi za budućnosti koja se nalazi negdje izvan granica naše zemlje. U komentarima na ovaj status oglasila se i majka još jedne buduće studentice u Birminghamu koja je napisala kako u ovakvim trenucima nikome nije lako. Kako njima roditeljima, tako ni njihovoj djeci koja ih nerado napuštaju.
'Oni su divna djeca i ne sumnjam da će se snaći i prilagoditi. Žalosno je da moraju otići, ali bojim se da kod nas nikada neće biti bolje. Kada sam pitala moju Petru zašto, odgovorila mi je da ne želi ovdje studirati pa poslije konobariti da će radije konobariti dok studira, a poslije raditi ono za što se školovala. Neka im im je svima sa srećom', poručila je ova majka.
Mnogi su pozdravili ovaj potez mladih te im poručili neka se ne vraćaju, a njihovim roditeljima poručili kako imaju izuzetno pametnu i hrabru djecu.
'Mojih je dvoje vani, a mislim da će i treće, pa što? Od ove države ionako nema nade, a tamo mogu iskoristiti svoje znanje i sposobnosti. Radi se puno, ali ima za sve. Zapravo mislim da je u našem obrazovnom sustavu jedino dobro poticanje na učenje stranih jezika, jest da su još učili privatno i na faksu. Ma, bravo Hrvatska!', napisala je još jedna majka.
