Jedni zadovoljno trljaju ruke nadajući se još jednoj dobroj sezoni tijekom koje će iznajmiti svoje kvadrate, drugi u panici pakuju obitelji i traže novo mjesto na kojem će provesti period od sredine svibnja pa sve do listopada.
Posljednjih nekoliko godina studenti splitskog Sveučilišta koji žive u iznajmljenim garsonijerama, ali i mlade obitelji koje još financijski nisu spremne za kupnju vlastitih kvadrata, svjedoče o ovom trendu koje je mnoge doveo u nezavidne situacije. Studenti se još mogu snaći po tuđim kaučima, rezervnim krevetima ili kod rodbine koja nije uvijek sretna što ih vidi. Ružna situacija, ali bar imaju neki izlaz, ali mlade obitelji su na rubu živaca.
Neke od njih godišnje provedu seleći se po dva tri puta, s malom djecom u milosti su ili bolje reći nemilosti svojih stanodavaca koji se ponekad u zadnji tren odluče da bi ovu sezonu ipak mogli svoj stan staviti u turistički najam i zaraditi koju kunu više.
Taoci turista i najmodavaca
Postali smo taoci turista i najmodavaca, slažu se svi, a s obzirom na cijenu kvadrata u gradu Splitu koja sada prelazi iznose od 2000 eura i plaće koje u prosjeku ne prelaze 5.000 kuna, izbora nemamo. I tako opet pred sezonu trpamo odjeću u kutije, motamo tanjure i čaše u novinski papir i mislimo se kako organizirati vrtić, školu, prijevoz, a djeci pokušavamo predočiti da idemo u novu avanturu, iako bi se najradije zatvorili u sobu i lupali glavom o zid.
Koliko je teško naći stan u dugoročnom najmu, novinari Splitskog dnevnika posvjedočili su i sami upisujući u pretragu najpoznatijeg hrvatskog web oglasnika pojmove poput "Splitsko-dalmatinska županija", "Split", "stan do 50 kvadrata", cijena do 450 eura i "dugoročni najam".
Rezultat koji je izašao je bio nula nađenih rezultata.
Proširili su pretragu na cijelu županiju
Proširili su pretragu na cijelu županiju, skinuli želje i izbrisali cijenu, jedino što su ostavili je mogućnost najma kroz cijelu godinu, a onda su doživjeli još jedan šok.
Garsonijera u Splitu je 300 eura, 30 kvadrata, sve više od toga, ne daj Bože da tražite dvosoban stan, od 650 do 800 eura. Ima i nadobudnih koji svoje stanove iznajmljuju za 11.000 kuna mjesečno. Da, dobro ste pročitali cijenu, nije greška u nulama, stan je lijepo opremljen, ali za taj iznos možete plaćati, ne jedan, nego dva kredita. Dakle cijelu plaću ste dali za stan, a niste platili ni jednu kunu troškova?!
Nastavili su pretragu, pobjegli su iz grada i krenuli prema Kaštelima, Podstrani i Solinu. Iz Podstrane su brzo pobjegli, od 12 pronađenih stanova tek tri su bila za iznos od 450 eura, ostali od 800 do čak 1250 eura. Solin im je bio još veći šok, tek dvije nekretnine, jedna 400 druga 800 eura.
Šok i nevjerica
O uređenju isto nisu izbirljivi, uzimali su što se nudi, važno je da je namješteno, ali spomenuli su da ako očekujete kvalitetu za cijenu, onda ste veći optimist od njih.
Krenuli su put Kaštela nadajući se nekim dobrim vijestima, ipak ih je sedam nije to baš mali broj, bit će tu nekog izbora.
Opet šok i nevjerica, tek 12 ponuda, ali cijene prihvatljive, nakon Splita sve im je izgledalo dobro, pa čak i cijena od 400 eura za stan u prizemlju bez sunca i mjeseca.
Što se nudi u sezoni?
Velik je, a može se naći i pokoji s pogledom na more za jednak iznos. Dakle, važno je maknuti se iz grada, pa su stoga krenuli put Dugopolja. Vodili su se razmišljanjem, ljepše je za obitelj, ima mjesta za igru, tu je i brza cesta, prije će doći na posao nego na primjer s Brda i onda iznenađenje, tek jedan stan za cjelogodišnji najam. I Dugopolje je postalo oaza turizma.
Novinari Splitskog dnevnika skinuli su sve s pretraga, ostavili samo županiju i provjerili što se to u sezoni nudi. A nudi se sve i svašta, pa tako vam i sobu od 20 kvadrata iznajmljuju za 120 eura. One luksuzne su samo brzinski prošli, od 2500 do 3.500 eura mjesec i garsonijere po 300 eura za 30 kvadrata.
Jasno je da izbor ne postoji, panično se traže brojevi rodbine i roditelja, obećava im se mir i tišina ako im na koji mjesec posude kauč, a ni ona konoba koja je renovirana u stan sada više ne izgleda loše. Ako ne znate kako izgleda pokora onda bi barem neko vrijeme trebali biti podstanar u Splitu i sve bi vam bilo jasnije. Oni se u korizmeno vrijeme nemaju čega odricati, već su se odrekli živaca, ali i normalnog života, piše Splitski dnevnik.
