Žene u Hrvatskoj u prosjeku imaju 11 posto manju plaću od muškaraca, ali zanimljivo u odnosu na ostale zemlje EU po tom pitanju čak i ne stojimo tako loše, ta je razlika u Njemačkoj 19 posto a u inače naprednoj, digitalnoj i pametnoj Estoniji čak 22 posto.
A upravo zbog takvih estonskih razlika u plaćama, američke tekstilne radnice su 8.ožujka 1857. prosvjedovale na ulicama New Yorka pa se taj dan obilježava kao Međunarodni dan žena.
Velik i važan posao
Žene pognute nad šivaćim mašinama godinama su nakon toga bile simbol jeftine radne snage i potlačenosti na radnom mjestu i po tom pitanju se nažalost ni nakon 112 godina nije mnogo toga promijenilo. Ipak ima tekstilnih tvrtki gdje to nije slučaj. I to opet baš u Hrvatskoj, u zagrebačkom Botincu. Tvornicu s 55 žena i samo pet muškaraca vode žene.
Za mašinom, u uredu ili u Upravi, gdje god se okrenete - one. Bez ženske ruke ovdje ne ide.
''Osjećam se cijenjeno, kao žena majka, domaćica, radnica. Jako
dobro'', rekla je radnica u tekstilnoj tvrtki Slavica
Drljo.
Rade velik i važan posao. Osim zavjesa i jastuka za hotele rade
uniforme za sve: Od kuhara i konobara do zaštitara, bankara i
stjuardesa i pilota.
Odjeća neće promijeniti svijet, već žene koje ju nose. Samo je jedan od slogana ove tvrtke u kojoj je zaposleno 55 žena. Muškarce ovdje možete prebrojiti na prste jedne ruke. Petorica su. Evo kako se snalaze u ženskom kolektivu. Brzo su otjerani.
Vremena su se promijenila
''Kad sam ja počela bilo je dosta muškaraca u ovom poslu, sada su ih žene izgurale'', kazala je Mirjana Blažević, radnica u tekstilnoj tvrtki.
''Vlasnica nam je žena, izvršna direktorica nam je žena,
direktorica marketinga, direktorica prodaje. ovo je prava ženska
firma i u ženskom timu ostvarujemo rezultate. Imamo pet muškaraca
u firmi, ali nisu na vodećim pozicijama u našoj tekstilnoj
frimi'', rekla je suvlasnica tekstilne tvrtke Matea
Pirić.
A sve je počelo baš od njih - žena zaposlenih u tekstilnoj
industriji. Nezadovoljne uvjetima rada i plaćom javno su
demonstrirale na današnji dan u New Yorku. Najpoznatiji prosvjed
bio je 1909. kada je 15 tisuća žena marširalo tražeći kraće radno
vrijeme, veće plaće i pravo glasa.
Vremena su se promijenila, više ne rade za minimalac. Barem ne u ovoj tvrtki u kojoj su žene same svoje šefice. Klapu predvodi vlasnica Josipa Maslač-Petričević. 2017. je dobila nagradu poduzetnice godine. Krenula je iz ničega prije 38 godina s prodajom traperica. 90-ih je bankrotirala, ali ova samohrana majka nije odustala.
Žene mogu sve
"Tekstilna industrija je specifična branša niskoprofitabilna i stvarno izazovna. Bila su izazovna vremena i godine. Svako vrijeme imalo je nešto svoje, ali kad u tim vremenima date najbolje od sebe, onda se nemate što predbacivati jer se ste stvarno dali sve od sebe u postizanju ciljeva koje si zadajete i okruženi dobrim timom ljudi, u mom slučaju žena, možete sve'', rekla je Josipa Maslać Petričević, vlasnica tekstilne tvrtke .
Gospođa Josipa, ujedno i predsjednica Ženskog nogometnog kluba Dinamo sprema se za mirovinu. Posao preuzima njezina kćer Matea.
Prvi veliki izazov za nju je bio lani kada su hoteljeri, njihovi ključni kupci otišli u lockdown i narudžbe su stale. Umjesto pregača, krpa i uniformi, za njihovim šivaćim mašinama našle su se maske i jednokratna posteljina i liječničke kute. Imali su i jednu posebnu narudžbu.
''Izvezli smo za pariške beskućnike 150 tisuća maski", rekla je
kćer Matea.
Unatoč koroni uspjeli su sve isporučiti na vrijeme jer žene mogu
sve. Sretan nam naš dan.