Svojim prepoznatljivim stilom, Zoran Šprajc komentirao je u emisiji Direkt RTL-a situaciju oko Uljanika, "3. maja", akciju uhićenja 12 čelnih ljudi Uljanika i neodumice Vlade oko toga što napraviti s brodogradilištima.
"Prelijevanje novca iz Rijeke u Pulu počelo je 2017. i to nije bila neka tajna operacija nego u poslovnim knjigama prilično čisto i bistro zavedena. Ali iz nekog razloga to tada nije nikome smetalo, plaće su stizale i u Pulu i u Rijeku, brodovi su se gradili i ovdje i ondje, SDP u Rijeci je bio sretan da ima nekog svog direktora, IDS u Puli je bio sretan da ima nekog svog direktora, HDZ je bio sretan da ima cijelu Hrvatsku."
Doduše, kaže Šprajc, imali smo priliku vidjeti kako su Zdravko Marić i Martina Dalić potkraj te godine upozorili i Vladu i Državno odvjetništvo o nenamjenskom trošenju državnih sredstava. "Ali oni su neki bezvezni financijaši koji gledaju samo brojke, a brojke tada još nisu bile važne ni policiji ni Državnom odvjetništvu, dok im netko nije rekao da su važne. A nisu se baš nešto bunili ni sindikati u Puli."
Koji je razlog tome, logično postavlja pitanje Šprajc, pa cinično odgovara: "Zato jer su plaćice i dalje stizale i nitko nije htio kvariti tu zabavu." Međutim, dodaje "zabavi je sad kraj, s maksimalno 60 dana istražnog pritvora račun će podmiriti nekoliko ovih privedenih janjaca."
Teatar apsurda
Koliki je to sve "teatar apsurda", prema Šprajcu najbolje pokazuje reakcija sindikalnih čelnika u Puli koji su "strastveno pljeskali uhićenju njihovih menadžera koji su prelijevanjem novca iz Rijeke u Pulu produljili direktorski život sebi, ali i sindikalni život njima. Jer da toga nije bilo u Puli još prije dvije godine, ne bi bilo ni sindikata ni škvera", zaključuje Šprajc.
Najveći kriminal koji su počinila dvanaestorica privedenih, kaže Šprajc, nalazi se u tome što su "potopili 3. maj koji je imao šanse opstati da bi preživio Uljanik koji ne može opstati. Pa su potonula oba."
Oživljavanje čudovišta
"Pa će se sad u Banskim dvorima sastati liječnički konzilij koji treba ili potvrditi kliničku smrt utopljenika ili u tog zombija uložiti još barem osam milijardi naših kuna. Većina liječnika u Vladi smatra da zdravstveni sustav ne može podnijeti takav trošak jer će se od njega razboljeti cijela Hrvatska, ali ima i onih koji se sjećaju sjajnog uspjeha svog kolege dr. Frankensteina. Kažu, kad je on oživio svoje čudovište, što ne bismo mogli i mi svoje", ironično je komentirao Šprajc.