"Zamislite trenutak kad ispred sebe vidite dijete s cerebralnom paralizom i ono u dvorani prohoda 10 metara, prvi put ikad! Ili kad imate dijete koje se boji visine pa uspije popeti se na gredu visoku 30 centimetara - to je za njega kao da osvaja planinu, a onda to dijete širi ruke i pjeva na gredi, to dijete je pobjednik", emotivno nam govori Marija Drašković iz Judo kluba "Fuji" iz Velike Gorice koji se nabi isključivo s djecom s poteškoćama u razvoju i invaliditetom.
Svaki trening za njih je psihoterapija, ali ne samo za mališane, nego i za devet trenera koji rade s njima.
Oni svakodnevno gledaju pomake te djece, velike uspone na gredu od 30 centimetara ili stazu od 10 metara koju je prohodalo dijete s invaliditetom i to je za njih pobjeda ravna osvajanju svjetskog prvenstva i rušenju svjetskih rekorda.
"Radimo na pozitivnoj energiji, na tome da se djeca s nama osjećaju sigurno, a onda pomaknu granicu za koju su svi mislili da nikad neće! Tako i cerebralci počinju hodati, uspinjati se", smije se Marija Drašković dok niže uspjehe u svom klubu.
Rade s 50-ero djece s različitim poteškoćama i invaliditetom, na listi čekanja je njih još 70 i financiraju se isključivo od donacija i humanitarnih akcija.
Dovoljan razlog da tri Ironmana krenu u akciju i pokrenu humanitarnu akciju za ovaj Judo klub.
Cilj je vrlo jednostavan (barem kad se crta na papiru) - biciklima opcrtati ili ispedalirati granicu Hrvatske.
Aleksandar Zorić (40), Marko Deša (40) i Marko Kos (42) već su 11 dana na biciklima i danas su prošli kroz Vukovar.
"Htjeli smo podignuti bicikle na ramena i popeti se njima na Vodotoranj. Nisu nam dali, kažu, ako to napravimo mi, drugi dan će htjeti netko uspeti se padobranom ili motociklom. Tako da smo gore išli pješice, ali srce je veliko", javio nam se dobro raspoloženi Marko.
Ovaj čelični trojac prije 11 dana krenuo je iz Velike Gorice prema Savudriji i otamo su startali. Do sada su se na pedalama uspeli na toliko brda i visina kao da su se tri puta uspeli na Mount Everest.
Kaže, ne bole, noge nego ruke: "Više ne znamo gdje bi s rukama, za što uhvatiti. Sve ostalo je OK."
Od Savudrije su preko Fažane i Senja krenuli magistralom do Dubrovnika i Crne Gore, otamo preko Knina, Korenice, Novske do Iloka. Danas su prošli Vukovar, čeka ih put do Koprivnice i otamo natrag do Velike Gorice.
Na dan popiju i 12 litara vode.
"Ali na toalet odemo jednom ili dva puta na dan. Sve ostalo ode znojenjem", kaže Marko. Troše se mišići, a kao trener izračunao je - na dan potroše između 8000 i 10.000 kalorija.
Usporedbe radi, u hodu se potroši samo oko 400 kalorija za 10.000 koraka.
Ipak, uz toliko pedaliranja, koliko su gladni kad stanu. Naš sugovornik otkriva da je to jedan obrok na dan, ostalo su sendviči.
"I od zimske salame je najbolji! Onako s majonezom...", smije se Marko i domeće kako ovi treneri tijekom godine ne jedu majonezu nikad, a sad da je gutaju kao da su je tek prvi put otkrili.
"I dječju radost - čokoladni namaz", popunjava svoju listu omiljenog jela. Po putu su otkrili i razlike u cijenama pa i to da u Dalmaciji hamburger košta 12,5 eura i da ih uz ovakav napor može pojesti deset, dok u Kninu za 19 eura dobije mesnu platu "u kojoj se ubije njih dvoje".
Jesu li po putu izgubili kilograme?
"Vagat ćemo se kad se vratimo doma, sad se tijelo još bori s naporom i čuva u sebi vodu. Kad stanemo s pedaliranjem, za pet dana kilaža će nam pasti i za 8 kilograma. Znate kako kažu - bolje dva tjedna sramotit se pa izgubiti kile, nego cijele godine biti u teretani", smije se Marko.
Misli pritom na dva tjedna humanitarke u kojoj ovaj trojac mnogi prate, podržavaju i podupiru.
Priznaje, veliki su to napori, pa su jedan dan planirali ispedalirati 260 kilometara, ali jedan od njih tri na zadnjih 20 kilometara rekao je: "Ne mogu..." Pa su stali.
No ako netko ima volje dovršiti pravu stvar, onda je ovaj trojac. Duh borbenosti imaju, svaki od njih.
Aleksandar Zorić je sudac u MMA-u, Marko Deša je sudac u kickboxingu, a Marko Kos je osobni trener. Svi trojica istrenirana nose titulu "Ironmana", naviknuli su na napore i pomicanje granica i imaju duh boraca.
Ipak, pitamo gdje je bilo najteže.
"Kod Vrgorca, uspon 20 kilometara, a nagib ceste 20 posto... I onda Crni Lug, tu je bilo najteže", kaže naš sugovornik.
Opet, kod Ploča je toliko kiša padala da su se morali ukrcati u terenac, koji ih prati cijelo vrijeme, i do Dubrovnika se vratiti automobilom.
"A kod Knina je toliko puhalo da smo i nizbrdo morali pedalirati da bi se uopće micali", govori nam.
Ali imaju oni svoje pogonsko gorivo.
"Kad smo se danas popeli na Vodotoranj u Vukovaru, kad znate da je u njega 640 puta direktno pucano i da svejedno nije pao, izdržao je - respect! Osjećaj je to ponosa", kaže Marko.
Već su pomalo pri kraju svog pothvata, iza sebe već imaju prekrasno iskustvo. Primjećuje da je Hrvatska zaista prekrasna i kaže: "Mi ju moramo zvati Lijepa naša i nikako drugačije! Kad vidite Koranu, Kupu, Cetinu, Krku... ne možemo se načuditi koliko lijepu zemlju imamo. To su nevjerojatni ljudi koje srećemo, toliko imamo OPG-ova, toliko prekrasnih stvari. Zaista nam je zemlja Lijepa naša!"
Još malo im nedostaje da ostvare svoj cilj, a svoje humanitarno opcrtavanje hrvatske na biciklu završit će 8. srpnja u 12 sati kada će upriličiti svečani doček ova tri humanitarca u Parku Franje Tuđmana u Velikoj Gorici.
Više o tome kako se uključiti u humanitarnu akciju za Judo klub možete pogledajti na OVOJ POVEZNICI.
POGLEDAJTE I VIDEO Ratnica Lava prvi put je sama prohodala. Razgovarali smo s njezinom majkom: ?Plan je da smo do kraja ljeta u Zagrebu'
