Sve češće svjedočimo nasilju u obiteljima. Često slušamo o kobnim posljedicama, udarcima, patnji i tako sve dok se nasilje u obitelji ne prijavi ili dok ne dođe do neke kobne situacije.
Izlaza uvijek ima, a jedan od njih je Caritasovo sklonište za žene i djecu, žrtve obiteljskog nasilja. Oni su u suradnji sa Sveučilištem u Splitu organizirali stručni skup "Iskustvo traume i posttraumatski rast kroz različite perspektive".
"Naša je uloga reagirati i primiti žrtve, žene i djecu, dati im zaštitu i ljubav i voditi ih na putu prema samostalnosti kroz osnaživanje, duhovnu snagu i psihoterapeutski tretman. Stoga je i ovaj skup glas svih onih koji ne govore, nego proživljavaju nasilje, i svih onih koji su izišli iz ralja nasilja", kazali su na održanom skupu.
Riječ je o svim osobama koje su spriječene govoriri o svojim problemima, a za sve dobivaju udarce. Žele zaustaviti nasilje. "Jedna osoba ne može puno, ali zajedno možemo", kazala je sestra Vlatka Topalović, ravnateljica nadbiskupijskog Caritasa.
Ova crkvena institucija tijekom proteklih sedam godina pružila je pomoć 51 ženi i 43 djece u skloništu, ali 120 zahtjeva je odbijeno.
"Najveći nam je problem nedostatak smještaja. Imamo prostor za trećinu zahtjeva, a ostale moramo odbijati zbog popunjenih kapaciteta. Kod nas se može ostati najduže godinu dana. Iako je preporučeni boravak od tri do šest mjeseci, zbog nemogućnosti novog koraka žene ostaju punu godinu", poručili su.
Napomenuli su i kako je u Splitu teško naći podstanarski stan na dulje vrijeme, a i cijene su jako visoke. Zato cijele godine rade u punom kapacitetu. Tijekom boravka u skloništu osam je žena zaposleno i krenulo je u samostalan život.
Žene najčešće dolaze u sklonište nakon što ih tamo uputi Centar za socijalnu skrb, a tek rijetke se odluče na taj samostalan i hrabar korak.
"Rijetko se žena na prvi udarac odluči napustiti dom. Najčešće je to dugotrajna izloženost nasilju. Uglavnom su te žene nezaposlene, s malodobnom djecom. Nerijetko su jako povučene, s vremenom postaju i pasivne, pa se teško odluče na promjene", kazala je voditeljica i približila profil nesretnih žena koje su potražile pomoć u splitskom skloništu.
Nekim ženama onemogućen je rad jer ih tako partner kontrolira, ne dozvoljava im samostalnost. Imaju zabilježeno i dosta slučajeva transgeneracijskog nasilja jer su to naučeni obrasci ponašanja. Neke osobe od rođenja trpe nasilje, a ono se tolerira kao uobičajeno. Prođe mnogo vremena dok žrtva ne shvati da je trebala odavno reagirati.
Ivna Grubišić upoznata je i sa slučajevima kad muškarci trpe nasilje, a uglavnom je to psihičkog oblika. Među žrtvama su i osobe treće životne dobi, koje se na koncu smješta u dom za starije i nemoćne, no za njihove se slučajeve teško saznaje.
"Svaki oblik nasilja treba prijaviti policiji ili Centru za socijalnu skrb", poručuje Grubišić, a prenosi Slobodna Dalmacija.
